LJUBLJANA – U Ljubljani se od 10. do 13. srpnja održava jedan od najdugovječnijih jazz festivala u Europi. U 20 koncerata na 6 pozornica nastupa gotovo 100 izvođača iz više od 20 zemalja. Umjetnički voditelji Tina Lešničar i Borja Močnik predstavili su mnogobrojne glazbenike sa slovenske, ali i međunarodne scene, među ostalima Jamesa Brandona Lewisa, Kahila El’Zabara, Gorana Kajfeša, Gašpera Livka i druge. Jedna festivalska večer, s dva koncerta, održana je u predivnom ambijentu Križanki gdje su tijekom 65 godina nastupile mnoge svjetske zvijezde jazza.

Prepuštanje nesvjesnom

Sjajan potez organizatora bio je uvrštenje Charlesa Lloyda u program i to u zadnji čas, umjesto Terencea Blancharda koji je nenadano otkazao europsku turneju. Naime, dan nakon što je Lloyd nastupio u Ljubljani, ugledni američki časopis DownBeat obznanio je rezutat glasovanja kritičara za džeziste koji će službeno biti objavljen u kolovoškom izdanju. Lloyd će biti uvršten na prvo mjesto u četiri kategorije: za najboljeg tenor saksofonista i najboljeg jazz umjetnika, a također je uvršten u kuću slavnih, dok je njegov novi album »The Sky Will Still Be There Tomorrow« proglašen najboljim diskografskim izdanjem jazz glazbe. Iako je i dosad bio uvrštan na prvo mjesto u raznim kategorijama, ovo je prvi put da se u toj poziciji našao u čak četiri kategorije. Zapravo, doima se da je ovo priznanje dobio prekasno, jer ovaj ga je osamdesetsedmogodišnji umjetnik svakako zaslužio puno prije, ali tako je bilo tijekom njegove cjelokupne karijere, uvijek je priznanja dobivao sa zakašnjenjem, kritičarima i ljubiteljima jazza trebalo je vremena da u potpunosti shvate njegovu viziju i veličinu, no to je tema za dublju analizu. Njegovo je stvaralaštvo neusporedivo, što je pokazao i na ovom koncertu. Publiku je opčinio svojim osebujnim i prepoznatljivim zvukom i pristupom, unikatnim načinom sviranja tenor saksofona i flaute, dubokom osjećajnošću, skladateljskom maštovitošću, improvizatorskom razigranošću i interaktivnošću.

Za prezentaciju njegove umjetnosti uvijek su važni bili suradnici, a mnogi čekaju u redu na poziv da zasviraju s njim. Na ovoj turneji to su bili pijanist Jason Moran i kontrabasist Larry Grenadier, s kojima je snimio spomenuti album što ga je početkom godine objavila diskografska kuća Blue Note, te bubnjar Eric Harland, dok je na snimanju albuma bubnjeve svirao jednako sjajan Brian Blade. Mnogi su doputovali iz raznih gradova i država kako bi pozdravili velikana i uživali u njegovom muziciranju, a on im se odužio predanom i strastvenom svirkom, potpuno uronjen u komunikaciju sa suradnicima. U skladu s nazivom sastava – Charles Lloyd Sky Quartet – s njima je poletio prema zvijezdama. Tijekom koncerta kao da se prepušta nesvjesnom, kao da nije svjestan svojega tijela, kao da trzajevi laktovima izazvani nenadanim reakcijama suradnika nisu u sferi njegovih odluka, nego ih pobuđuju neki svemirski sonični impulsi. Posebice je raspoložen bio Moran koji je poznat kao iznimna kreativna sila u jazzu.

Elokventno i muzikalno

Zanimljiv je bio nastup trubača i skladatelja Chiefa Adjuaha kojeg se hrvatska publika sjeća s nastupa koji je 2009. održao na Liburnia Jazz Festivalu u Opatiji, ali tada još pod starim imenom – Christian Scott. Sad je odlučio promijeniti ime kako bi ukazao na svoju obiteljsku tradiciju. Naime, smatra da je to posljednja faza potpunog oslobađanja i emancipacije, bunt protiv struktura moći u Americi koje Afroamerikancima nameću pravila da moraju uzeti ime njihovog prethodnog vlasnika, umjesto da sami biraju svoja imena. Također, novim imenom ukazuje na svoju pripadnost maroonskim plemenima u Louisiani, kao potomak velikog poglavice Donalda Harrisona starijeg. U prvom dijelu koncerta Chief Adjuah je podsjetio na stvaralaštvo Milesa Davisa iz 1970-ih, no pravi potez potegnuo je predstavivši iznimno mlade glazbenike: gitarista Cecila Alexandera, kontrabasista Ryomu Takenagu i bubnjara Elea Howella.

Ne samo da je ukazao na njihovu nadarenost, stvorio je poticajan ugođaj i dao im je puno prostora što su mladići hrabro iskoristili, upuštajući se u poduže nadahnute improvizacije. U finalu koncerta upustili su se u izvedbu skladbe »The Eye of the Hurricane« Herbieja Hancocka u kojoj su potpuno promijenili groove, pokazavši da su studiozno proučili i taj, hardboperski segment tradicije jazza.

Jedini koncert u predivnoj Gallusovoj dvorani Cankarjevog doma, koji je organizator Festivala, održali su kontrabasist Dave Holland i gitarist John Scofield. Bio je to još jedan koncert glazbenika iz elite jazza.

Izvodili su vlastite skladbe, no važnija od skladateljske vještine bila je komunikacija. S velikom su lakoćom, da se doimalo tako jednostavno, razgovarali jezikom mainstream jazza, izmjenjivali se u melodijama i ritmovima, soliranju i pratnji, pa i potpunom odustajanju od sviranja kad su osjetiti potrebu za time. Svirali su bez velikih oscilacija u dinamici, elokventno, delikatno, nježno, muzikalno. Iako su svirali prvenstveno da zadovolje svoju strast za jazzom, izbezumili su publiku koja je na kraju koncerta bučno inzistirala na dodacima, što oni, dobrodušni kao uvijek, nisu mogli odbiti.

Objava Jazz Festival Ljubljana. Manifestacija na kojoj i publika leti zajedno s glazbenicima pojavila se prvi puta na Novi list.