Naš veliki pjesnik i dramaturg Milan Milišić, ujedno urednik i novinar, te prevoditelj s engleskog jezika, Milan Milišić rođen je 6. srpnja 1941. u Dubrovniku. Filozofski je fakultet završio u Beogradu, a dio mladosti je proveo u Londonu kako bi izbjegao vojni rok. Inače Milišić je bio poznat kao antimilitarist, pacifist, a gruba ironija života je da je stradao u 50-toj godini kao prva civilna žrtva Domovinskog rata u Dubrovniku prilikom granatiranja Grada u svom stanu na Pločama 5. listopada 1991.

Milišić je čak i sudski bio proganjan od organa bivše države zbog novele ‘Život za slobodu’ koju je objavio 1981. godine, a koja tematizira partizanski zločin 1944. na otočiću Daksi.

Okosnicu Milišićeva pjesništva čini osciliranje između male i velike povijesti, zavičajnosti i kozmopolitizma, lokalnoga i univerzalnoga, filozofičnosti i humora, kolokvijalnosti i metafizičnosti, urbanosti i insularnosti. Bio je naročito sklon nonkonformističkoj pobuni protiv institucija i malograđanskoga pogleda na svijet, pri čemu se stilski oslanjao na iskustvo američke beat generacije te jezičnu kreativnost i humor I. Slamniga.

Za života su mu objevljene zbirke pjesama: Volile su me dvije sestre, skupa, Živjela naša udovica, Zgrad i Mačka na smeću.  Posmrtno su mu tiskane zbirke: Treperenje, Stvaranje Dubrovnika, Mrtvo zvono, Fleka, e. Također putopisi; Otoci i Putopisi, kao i eseji; Dubrovačka zrcala i Unutrašnje stvari, te roman Oficirova kći.