Velikog crva nije teško pronaći, naravno ukoliko na terenu koji se pretražuje nije izlovljen. Pregledom s površine se mogu uočiti karakteristični ulazi u rupu ovog grabežljivca.

Naime, ulaz u rupu veliki crv oblaže sivozelenkastom paučinastom tvari i oko njega se redovito mogu pronaći tragovi gozbe ovog noćnog grabežljivca.

Da bismo ga danju natjerali da izađe, moramo mu ponuditi ješku izrazito snažnog mirisa.

Za to se najčešće koristi usmrđena srdela ili nerijetko ljudski izmet, oboje uvezani u žensku čarapu.

Lovi se posebno konstruiranim napravama, tzv. trapulama, koje su uglavnom kvadratnog presjeka, a konstruirane su tako da crv, povlačenjem ponuđene ješke, aktivira opružni mehanizam koji ga trenutno prikliješti.

No to je tek dio posla jer ga je sada potrebno i izvući. To se radi pomoću prazne, plastične boce koja vezana za trapulu, polako i uporno, zahvaljujući uzgonu, izvlači cijelog crva.

Ako se povlači rukom ili ako se uzme prevelika boca, crv lako može pući.

Stoga se najčešće rabi plastična boca zapremine 1,5 litara koja se do polovice napuni morem. Na ovaj je način osiguran dovoljno snažan, a ne prejak uzgon.

Velika većina ribolovaca svježe ulovljenog velikog crva drži za bolju ješku od crva starog nekoliko dana, no činjenica je da se crv kroz nekoliko dana u zatočeništvu stigne iščistiti čime postaje u potpunosti vrlo jestiv.

Naime, najčešće posljednje dvije trećine tijela crva budu ispunjene izmetom kojega nakon iščišćavanja nema tako da i taj dio postaje mesnatiji i lovniji.

Osim toga, preko igle naješkani komadi od posljednje dvije trećine velikog crva koji se sam očistio, nakon zabačaja su znatno življi i aktivniji od komada netom ulovljenog crva s punim probavnim traktom.

Objava Jeste li kad pokušali uloviti velikog crva? Nije teško ali ipak trebate – zaroniti pojavila se prvi puta na Novi list.