HAMBURG  Hrvatska reprezentacija u Hamburgu je prvo dugo visila na rubu litice, a zatim je nešto kraće bila na korak do trijumfa. Na kraju je ostala bez toliko željena tri boda zbog vlastitih grešaka. Naime, umjesto da čuvaju krvavo stečeno vodstvo, izabranici Zlatka Dalića jurišali su kao da moraju stizati rezultat i to im se obilo o glavu. Samo izbornik zna je li u tim trenucima ideja bila “peglanje” gol-razlike zbog visokog poraza od Španjolske u prvom kolu. Ako jest, ta ekshibicija nije dobro završila.

Dalić je najavio neke promjene unutar udarne jedanaestorke u odnosu na utakmicu sa Španjolskom u Berlinu, a napravio ih je točno tri. Josipa Stanišića je na desnom beku zamijenio njegov imenjak Juranović, a Joško Gvardiol povučen je na lijevog stopera umjesto Marina Pongračića. Time ostala slobodna pozicija lijevog beka koju je popunio Ivan Perišić. Konačno, Dalić je u vrhu napada poslao Petkovića, dok je Budimir završio na klupi za pričuve.

Sylvio Mendes Campos Junior, poznatiji kao Sylvinho, odlučio se za dvojicu novih igrača u odnosu na poraz u prvom kolu skupine B protiv Italije, i to u napadačkom dijelu momčadi. Armando Broja i Taulant Seferi izgubili su svoja mjesta u početnoj postavi, a umjesto njih priliku su dobili Ray Manaj i Qazim Laci, koji su ih i zamijenili tijekom drugog poluvremena sučeljavanja s Azzurrima.

Taktička ideja

Vrlo brzo se mogla vidjeti Dalićeva taktička ideja za rušenje Albanije. Skoro svaki put kada bi naša reprezentacija išla u organizaciju napada, Marcelo Brozović spuštao se između stopera, Perišić i Juranović dizali bi se na pozicije krila, a Andrej Kramarić i Lovro Majer ulazili su u sredinu, iza Petkovića. Lopta, međutim, iz nekog razloga nije išla na bokove već kroz centralu, tamo gdje je suparnik bio najgušći.

Uoči utakmice nogometni stručnjaci su bili uvjereni da će Albanija stati u čvrsti blok i čekati svoju priliku iz brze tranzicije, a početne minute su pokazale da Sylvinho ima nešto drugačije planove. Svaki put kada je naša reprezentacija izlazila iz zadnje trećine, Albanci su pokušavali oteti loptu kroz pritisak. Ako ne bi uspjeli, postavljali su se u spomenuti blok koji su eksperti najavljivali.

Jednostavno, ljudi su se postavili hrabro, i to im se vratilo već u 11. minuti, kada su po tlu preselili loptu s lijeve na desnu stranu, gdje se Jasir Asani odlučio za centaršut lijevom nogom. Obrana naše reprezentacije bila je loše postavljena, a Laci je utrčao u slobodan prostor i lagano liznuo loptu čelom. Dominik Livaković ostao je nemoćan – 1:0.

Bio je to hladan tuš, sličan onome koji su u prvom kolu doživjeli Talijani. Oni su se u Dortmundu izvukli iz nokdauna za petnaest minuta, a nastavak ove utakmice sugerirao je da su Albanci tamo naučili vrijednu lekciju. Nakon vodstva je njihova igra u fazi obrane postala usklađena sa stručnim najavama, a pri tome im je na ruku išla prilično spora distribucija lopte naše reprezentacije.

Idućih petnaestak minuta iznjedrilo je dvije solidne situacije u kaznenom prostoru Albanije, ali ti udarci Brozovića i Petkovića nisu bili precizni. Zapravo, naše reprezentacije je svojom igrom ubrzo ohrabrila suparnika, pa je tako u 31. minuti sijevnula brza i ubojita kontra. Srećom po duševno zdravlje svih hrvatskih navijača, Livaković je čudesno obranio prizemnu bombu Kristjana Asllanija sa četrnaest metara. Završnica prvog dijela donijela je uzbuđenja na obje strane, ali rezultat se nije mijenjao.

Svježa krv

Očekivano, Dalić je nakon petnaestominutnog odmora u slačionicama na teren poslao svježu krv. Brozović i Majer svoja su mjesta prepustili Mariju Pašaliću i Luki Sučiću. Novi igrači, međutim, nisu odmah ubrzali igru, a Albanci su se i dalje branili pokretljivo i organizirano. Zapravo, uvod u drugi dio sugerirao je da je čuvanje stečene prednosti Sylvinhov prioritet.

Igrala se 50. minuta kada je naša reprezentacija konačno izmijenila dva brza dodavanja i došla u priliku. Sučić je opalio snažan prizemni udarac iskosa s desne strane, a Thomas Strakosha upisao je prvu ozbiljnu intervenciju na utakmici. Nešto kasnije Kovačić je potegnuo s ruba kaznenog prostora i pogodio nekog u bloku. To je bilo dovoljno da lopta skrene, ali Strakosha se nije dao iznenaditi.

Bez obzira na neučinkovitost, te dvije situacije probudile su optimizam i vjeru da je preokret moguć. Pritisak na terenu polako je rastao, ali nedostajalo je nešto opipljivo za destabiliziranje suparnika koji je stalno držao visoku razinu koncentracije. Štoviše, Albanci su u nekoliko navrata pokušali zaprijetiti iz brze tranzicije, s time da ih je volja za takvim napadima prolazila sa svakom novom minutom. Na ulasku u zadnju četvrtinu utakmice, na pameti im je bila isključivo obrana.

Doduše, to nije dugo trajalo jer je 74. minuta konačno donijela izjednačenje. Akcija je, kao milijun puta do tada, išla kroz sredinu, gdje su Albnci formirali opaki bedem. No, Budimir je iz svojim potezom omogućio dolazak lopte do Kramarića koji je izvagao svog čuvara i prizemnim udarcem zatresao mrežu na svoj 33. rođendan – 1:1.

Teško je reći tko je u tim trenucima izgledao uplašenije, Albanci na terenu ili Albanci na tribinama jer svima njima je bilo jasno da se klatno prebacilo na drugu stranu. Ako je bilo onih koji su sumnjali, 76. minuta je donijela potvrdu. Brza akcija raširila je albansku obranu, Sučićev udarac sa sedam metara završio je u bloku, a zatim je lopta pogodila Klausa Gjasula i završila u mreži – 2:1.

Albanci su nakon primljenog gola krenuli naprijed, tražeći izjednačenje, a naša reprezentacija je iz neobjašnjivog razloga srljala. U takvom rasporedu snaga Livaković je uspio obraniti neugodan prizemni udarac Arbëra Hoxhe na isteku osnovnog dijela utakmice, ali u petoj minuti sudačke nadoknade Gjasula se iz tragičara prometnuo u albanskog junaka – 2:2.

Objava FOTO Gjasula se iz tragičara prometnuo u albanskog junaka i otkinuo Vatrenima dva boda pojavila se prvi puta na Novi list.