“Ministre, vaš plan za poboljšanje demografske slike Hrvatske već je urodio plodom! Evo, moj rođak odazvao se vašem pozivu Hrvatima iz Južne Amerike… Vratio se u Hrvatsku. Vratila se prva lasta nakon loše 45.”, stari je parafrazirao stih svog omiljenog narodnog pjesnika Marka… Perkovića, ne Marka Lazanju čija je pjesma ‘’Rim tim tagi dim’’ odjekivala s autobusa koji je klizio uz povorku. Više nije bilo sumnje da je Marko Purišić nadjačao Marka Perkovića na terenu domoljubnih pjesama.

Ministar Šipić promrmljao je da mu je baš drago što se bratić od starog vratio u Hrvatsku.

“Bome ste brzi. Nadam se da će i ostali Hrvati iz Južne Amerike slijediti vaš primjer. Nadam se da u vašem slučaju vrijedi da prva lasta ipak čini proljeće, hrvatsko proljeće.

“Nadam se da ćete mu pomoći da razmaše posao u Hrvatskoj. Lijepo je to što ćete ga oslobodit poreza. Ali možda ne bi bilo loše da mu ustupite i neki poslovni prostor. Ilica je puna praznih poslovnih prostora. Tomašević u njih malo po malo trpa Nepalce. Spava ih po dvadeset u jednom poslovnom prostoru”, lobirao je stari kod ministra.

“Kakvim se poslom cijenjeni gospodin misli baviti?” Šipić je upitao Rafaela.

“Armi šop… Maj fader is…”, Rafael je umjesto daljnjeg objašnjavanja izvadio iz ruksaka crnu kapu s ustaškim grbom.

“Rafael želi u Zagrebu otvoriti nešto kao antikvarijat, starinarnicu. Prodavao bi rijetke predmete, oružje, uniforme iz NDH. Znate tko je nosio ovu kapu koju drži u ruci?” upitao je moj stari ministra.

Šipić je odmahnuo glavom.

“Rafael Boban!”… iz nove zgode Nacionalne groupie.

Groupie: Vratila se prva lasta iz Južne Amerike – Monitor.hr.