U Senju predstavljena knjiga “100 stolačkih habera – memoari nađene duše”

novilist - prije 2 mjeseca - link

SENJ – U sklopu Mjeseca knjige Gradska knjižnica Senj organizirala je predstavljanje knjige »100 stolačkih habera – memoari nađene duše« autorice naše vrsne književnice Klare Polak Poljarević. Klara Polak Poljarević diplomirala je engleski jezik i povijest umjetnosti u Zadru gdje je i provela djetinjstvo i mladost. Zatim dobiva posao u Stocu u BiH gdje ostaje do početka rata kada se vraća u Hrvatsku i zapošljava u senjskoj srednjoj školi. Dosad je izdala brojne zbirke poezije i proze, pisala je i za velike i za male. Sada je u mirovini, uživa u okolici Senja, u Klarićevcu i neumorno i dalje piše.

Piše poeziju, književne i likovne oglede, reagiranja i eseje, objavljuje u mnogobrojnim časopisima za književnost i kulturu klasičnoga i virtualnoga oblika. Bavi se i prevođenjem poezije sa i na engleski jezik. Član je Hrvatskog književnog društva, iza nje je dvadesetak izdanih naslova različite tematike i žanrova.

Toplina i emocija

– Knjiga »100 stolačkih habera« je lirsko hibridno prozno štivo koje osvaja toplinom i emocijom. U knjizi se prepliću sjećanja, dnevnik, putopis i reportaža, a smjenjuju se sretni događaji s onim tragičnima. U trolistu Klarinih najvažnijih gradova Zadar-Stolac-Senj, Stolac igra veliku ulogu jer je u njemu provela najproduktivnije godine svoga života, podizala djecu, uspješno radila profesorski posao. Knjiga obiluje duhovitim anegdotama iz tog živopisnog gradića, ali i bolnim sjećanjima na rat i odlazak iz Stoca. Poslije slika pitomog obiteljskog života, druženja i uživanja u svakodnevici slijedi nova realnost i prizori ratnog košmara, nevjerica da ljudi mogu izabrati zlo te obuhvaćaju ne samo period kada je Klara u Stocu živjela, nego i brojne posjete tome gradu i nakon odlaska iz njega. Na duhovnoj, metaforičkoj razini, autorica nikad iz Stoca nije ni otišla, uvodno je istaknula moderatorica programa i ravnateljica senjske Gradske knjižnice Ana Prpić Rogić.

Modra rijeka

– U knjizi je opisana cijela paleta živopisnih likova, autoričinih prijatelja i poznanika. Svi su oni osebujni i zanimljivi na svoj način, no svima je zajedničko jedno – ljudskost i dobrota. Ukratko, zakon čovječnosti, morala i civilizirane misaonosti koja uključuje ili podrazumijeva suživot, multikulturalnost, otvorenost prema drugima i drugačijima jedino je što nas može obraniti od uništenja. Čovjek može gubiti materijalno, ali ne smije izgubiti suštinu ljudskosti, zaključila je ravnateljica Ana Prpić Rogić.

Knjiga »100 stolačkih habera« izašla je ove godine pod nakladničkog palicom Udruženja Bregava iz Stoca. Sadrži šest poglavlja i isto toliko ilustracija. Tu je i rječnik manje poznatih pojmova te biografije autora i ilustratora. Urednik izdanja je Samija Rizvanović, a knjigu je ilustrirao Božidar Vukelić-Boba.

Uz razgovor s autoricom, promocija je oplemenjena čitanjem ulomaka iz knjige, a sve je dodatno začinjeno pjesmom Ženske klape Senjkinje. Promocija je zaključena glazbeno-vizualnom točkom koja uključuje fotografije grada Stoca iz autoričine perspektive i uz glazbenu obradu pjesme »Modra rijeka« poznatog stolačkog književnika Maka Dizdara, a u izvedbi legendarnih Indeksa.

Svevremenske izreke

Nekoliko autoričinih rečenica iz knjige svevremenskih izreka koje se mogu sačuvati kao mali biseri i koji mogu zasvijetliti kada se nađete u mraku.

– Oči za ljepotu i dobrotu duše imaju samo dobri ljudi.

– Nije lako kopati po prošlosti. Ne znam koliko je korisno, ali znam – uvijek je bolno.

– Otužno je i bljutavo živjeti bez onih koje volimo. A mora se.

– Tuđa patnja ne može mi biti utjeha.

– Nemaš, a dijeliš.

– Žubori rijeka, pjeni se, zeleni, prelijeva, teče… A što bi drugo rijeka radila? Njezino je da teče. Da pere odjeću, tepihe, ruke. Da ispire prazne poglede. Da liječi rane srca. Da zacjeljuje bolove duše. I da čisti mrlje povijesti.

– Za sreću trebaš biti hrabar.

Habernik

– Riječ haber znači glas (vijest, novost), onaj koji po kućama raznosi glasove, vijesti. Iz toga proizlazi da sam ja taj »habernik«, a to mi je i bio cilj – reći ljudima kakav je bio moj život u Stocu, gradu koji mi je bio potpuno nov, drukčiji i neobičan, ali koji me je potpuno osvojio krajolicima, klimom, ljudima, običajima, kuhinjom, svojom pitomošću i toplinom… Nažalost, sve to je narušeno ratom i ratnim zbivanjima, ali ne i uništeno u mom srcu. Morala sam tu knjigu napisati, osvijestiti sebe i druge kako je život krhak i kako ga ne cijenimo dovoljno, istaknula je autorica knjige kojoj je, kako ističe, želja povezivati ljude ma gdje živjeli i koje god običaje njegovali.

 

Objava U Senju predstavljena knjiga “100 stolačkih habera – memoari nađene duše” pojavila se prvi puta na Novi list.

pročitaj cijeli članak

Književnost (44)Lika & Senj (22)Senj (5)