Koliko se Srbija/Srbi spominju kod vas u obrazovanju? Osvanulo je to pitanje na hrvatskom Redditu. A korisnik koji ga je postavio dodatno ga je i obrazložio, a to obrazloženje prenosimo u izvornom obliku.

“Pozdrav komšije i pre nego što neko shvati moju objavu pogrešno želim da naglasim: DOLAZIM U MIRU, NIJE MI CILJ DA ISPROVOCIRAM IKOGA. Postavljam vam ovo pitanje jer u zadnje vreme vidim toliko negative na društvenim mrežama čim se spomene ikakav odnos između naša dva roda (bez uvrede ali uglavnom imam osećaj da se nekolicina vaših sunarodnika oseća napadnutim kad neko od mojih sunarodnika kaže išta vezano za Hrvatsku).

Da ne spominjem koliko sam imao svojih loših iskustva i viđao pogrdnih grafita dok sam boravio u Hrvatskoj (nemojte misliti da mislim da smo mi cvećke jer nismo, ali specifično za ovu temu osećam te neke emocije sa vaše strane Dunava jer kod nas se retko spominje Hrvatska u školi ili diskusiji s društvom. Više je ovde nekako mišljenje da je svako otišao svojim putem i to je to). Stoga eto me danas tu sa velikom dozom poštovanja tražim odgovore od normalnih ljudi. Da li smatrate da je to do obrazovanja ili medija ili nečeg drugog? Šta je vaše mišljenje na ovu temu?”, glasi opis pitanja. Za reakcije nije trebalo dugo čekati.

Rasprava može početi

“Koliko se Vastaše spominju u vašim jutarnjim programima?”

“Ono što se prikazuje na našim jutarnjim programima je mnogo drugačije od onoga šta se zapravo dešava. Mi ovde već mesecima imamo subotom redovne proteste, a protesti su bili pod drugim sloganima već godinama. Znam da su naši političari užas ali eto, pokušavamo da se izborimo i da ih srušimo. Ali opet vraćam se na ono što sam rekao, nisam došao do provociram nego me stvarno interesuje ono što sam pitao.”

Štetan trend širi se među Hrvatima: ‘Što se s takvim osobama uopće može?’

“U vezi Srbije i Beograda od 1918. na dalje, uglavnom sve loše. Prije toga se Srbija i ne spominje previše. U vezi Srba u Hrvatskoj i prije 1918. do sedamdesetih ili kasnih osamdesetih prošlog stoljeća uglavnom sve pozitivno, a onda negativno. Pokušao sam pojednostaviti.”

Tko je bio agresor?

“Eto, interesatno mi je da nas barem negde spominju u školama pošto većina sveta nema pojma gde se nalazimo. Jel ima negde na netu gde bih mogao da pročitam nešto od toga šta se piše u tim udžbenicima?”

“Mislim jedino da ti neki srednjoškolac slika knjigu iz povijesti. Koliko se ja sjećam samo bude onih knezova i plemstava iz srednjeg vijeka kad je na ovom prostoru bio nered, onda se prebacujemo na Mlečane, Austrougarsku, Otomane i te utjecaje, i onda opet u 19. st i 20. kad su bili SHS-ovi i ostalo. Samo u kontekstu stvari koje imaju veze s HR ili utjecaj na nas i do Domovinskog rata skroz neutralno a onda jbg ak imaš profesora koji je osobno pogođeniji situacijom bio onda bude emotivnije, priča se i o tim iskustvima baš od roditelja, obitelji. Al npr mi smo imali zadatak pricčt s bakama i djedovima o njihovom odrastanju i životu i onda skužiš da nas ima i iz Slovenije i Srbije i svuda već generaciju dvije unatrag.”

“Možda jer ovdje ima ljudi koji još osjećaju posljedice Domovinskog rata? A tko je bio agresor, da nisu možda masoni?”

“Jeste, nažalost naši su počeli taj rat ali su obe strane propatile. Ali to je istorija, nijedna balkanska zemlja nije nevina u prošlosti ovog dela sveta. Samo rat je prošao pre 30 godina. Jeste da nas političari i dalje blamiraju, prosti ali to je s obe strane Dunava. Zašto mi kao obični ljudi moramo da se i dalje ponašamo kao da su 90-e?”

Nema isprike

“Prošlo je 30 godina, a iz Srbije još ni isprika. Da je narod želi, političari bi je davno izrekli. Crnogorci su se ispričali i zato je njihova uloga u agresiji odavno stvar prošlosti. Ako kao narod stvarno želite popraviti odnose, znate gdje početi.”

“Ali mislim da je fokus tu previše na našim političarima. Osim ovih mlađih, svi koji su bili aktivni tokom rata su budale sve do zadnjeg. Ako bi ljudi više putovali vamo videli bi koliko je normalna masa i dalje vidi Hrvate kao prijateljski narod ali prosto šteta je bila na obe strane i mnogi su pogođeni time. Ti ne možeš tražiti izvinjenje od neke osobe rođene posle rata jer on zna da su se obe strane klale.”

Rusi usred Beograda zagorčavaju život Srbima: ‘Kupiš kartu, uđeš u stan, a tamo kaos’

Izbori ne postoje

“Imate kakve takve izbore što znači da vam vlast kakva god bila ipak proizlazi iz naroda, kao i naša, stoga je odgovornost na samom narodu bez obzira na godine. Šteta je bila sa obje strane, ali obje strane u toj priči nisu ni približno jednake i to je nešto što bi vi kao narod sebi trebali priznati, opet bez obzira na godine. Tek nakon toga se može dalje. Lopta kod vas.”

“Prijatelju ovde kod nas izbori odavno ne postoje. Nažalost došli smo do toga da bukvalno moramo da pokrenemo građanski rat da bismo smenili ove naše bolide što vladaju. Neregularnosti ima na sve strane za koje svi znaju ali nisu svi spremni još da život daju da smene diktatora. Slažem se da naši trebaju priznati svoje zločine ali to se neće desiti dok je ove vlasti…”

“Trenutno nema slaganja tko je kriv, to je ključno. Dok se ne odluči nema napretka, a Hrvatska to sigurno neće napraviti. Mislim da ovim tempom za 2-3 generacije sigurno neće biti bolje.”

Povijesni pregled

“Bez uvrede ali neće ti ništa bit ako pitaš bez disclamera. Ne vidim provokaciju u tvom pitanju. Da se sad vratim na pitanje generalno se malo uči o Srbima ali je i logično s obzirom na historijske prilike. Tomislav je tjerao bugare na molbu Zahirija i potukao je Simeona negdje u Bosni ili kod Imotskog.

Poslije tog vise nije bilo nekakvih dodirnih točaka jer smo mi pali pod katoličku sferu dok su srbi pali pod pravoslavnu i tu se bas jasno vidi razlika između istoka i zapada. Potom su Turci došli i jbg Srbi su pali na Kosovu, mi i Mađari smo izginuli na Krbavi tako da smo bili prisiljeni da padnemo pod Habsburgovce dok su Srbi pali pod Osmanlije. Tek puno kasnije učimo kad se uspostavlja Vojna Krajina da je je uglavnom naseljavalo stanovništvo iz Bosne i Srbije kršćanske vjeroispovijesti. Do Prvog svjetskog rata i atentata o Srbima ništa i u to vrijeme uglavnom se uči o ideji o stvaranju Jugoslavije, deklaracije na Krfu i sličnom.

Prilikom formiranja Kraljevine SHS se puno vise uči jer ima puno više izvora koju su danas dostupni i uglavnom je negativan pogled na nju sto je i razumljivo. Previše je toga da pišem u ovom odlomku. Potom stiže Drugo svjetski rat i djelovanje četnika i ustaša na prostoru Hrvatske i zvjerstva koja su činili. Poslije Drugog svjetskog rata je mirno i ne spominju se Srbi do 90-tih. Kad je došlo do raspada Jugoslavije. Ujedno to je i najveći kamen spoticanja zašto je zbog toga došlo sto je čudno s obzirom koliko snimaka i živih svjedoka još postoji, ali eto. Tu ti je negdje kraj što se tiče tog obrazovnog dijela.”

Malo u Vučiću

“U školskom programu se možda ne pojavljujemo, ali zato nas vaši političari svakodnevno uzimaju u usta, a na pogrdne nazive po vašim portalima i na teme u talk show emisijama u najgledanijim terminima ne treba trošiti previše riječi. Sjećam se kad nas je Vučić prozvao da postoji medijski bojkot u Hrvatskoj prema svemu iz Srbije i što on priča, pa sad nedavno sam vidio kad je pričao koliko je stotina članaka izbrojao u hrvatskim medijima o sebi, pa je onda jedno vrijeme agresivno gurao neku priču kako je Srbija prestigla Hrvatsku u BDP-u (naravno da nije) itd. čista šizofrenija.

Osjetljiva tema privukla pažnju Hrvata: ‘Pravoslavne sam vjere, živim u Hrvatskoj…’

Prošlo je toliko vremena od rata, a ja imam dojam da su Srbi danas mnogo, mnogo više iskompleksirani prema nama nego prije 10-15 godina. Možda samo nisam primjećivao.

Što se tiče pitanja, nema vas nikako, osim kad provocirate i vrijeđate pa se pojavite u medijima (npr. onaj kanadski golman koji je govorio da Dalmacija nije Hrvatska, Vucic sa svojim BDP-om i prestizanjem Hrvatske, Vulin sa srpskim svetom koji uključuje i dijelove hrvatske i slični genijalci).”

Krenulo od Radića, ili ranije?

“U povijesti dosta, od “Načertanija” pa nadalje… ali kao neko tko se školovao od početka 90-ih, dosta se toga bilo izbacilo iz književnosti ili znanosti, od npr. Ježeve kućice do Tesle (a sad se kur*imo njime).”

“Bili smo si ok dok niste roknuli Stjepana Radića i njegovog brata. Od tada se gledamo preko nišana…”

“Ne. Počelo je to sve puno prije. Koliko se može pratiti unazad do 1840 – ih do Ilije Garašanina i Načertanija, sanjarenja o obnovi Dušanovog carstva… Stvaranje prve Jugoslavije i SPC -a, ubojstvo Milana Šufflaya, jednog od najistaknutijih pravaša, standardizacija štokavice i isključivost oko nje “da budemo jedan narod s našom bratjom Serbljima”, kako je rekao Ljudevit Gaj, neki dijalektalni izrazi ni danas nisu dio standardnog jezika, a trebali bi biti. Hrvatski seljaci u kraljevini Jugoslaviji doživjeli kulturni šok, jer su bili tretirani gore nego u Austro-ugarskoj, itd.”

Jedna velika razlika

“Koliko se sjećam Srbi se spominju u Domovinskom ratu, za vrijeme Radića i općenito priča o bivšoj Jugi. Trebali bi uvesti u škole da se malo upoznamo sa vašim razmišljanjima o nama tj. da smo po vašem mi pokatoličeni Srbi i da je pola Balkana vaše. Jedan od razloga zašto ste nam trn u oku. Ovo je moj mali rant, ništa osobno rođo, živio…”

“Ajde ne je*ite dečka s isprikama, kao da on i ostali normalan narod može natjerati Šupčića da se ispriča. Ne možemo ni mi svoju vlast promijenit, a htjeli bismo.”

“Živ bio prijatelju! Nažalost mislim da u ovo vreme nema države sa normalnom vlašću.”

“Ja imam malo ispod 40 godina, išao u osnovnu školu dok je rat trajao, učili isto kao i 90% ostalih komentara ovdje osim jedne velike razlike. U srednjoj školi nismo Domovinski rat doslovno ni jednom rijeci spomenuli…”

Objava Srbin postavio nezgodno pitanje Hrvatima: ‘Dolazim u miru, nije mi cilj nikog isprovocirati…’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak