Sportening je imao skoro milijun korisnika. Unatoč tomu, nisam prikupio investiciju i morali smo pivotirati

netokracija - prije 2 mjeseca - link

B2C projekt, a k tome i društvena mreža, bio je izazov na kojem su stotine projekata pokleknuli i na koji je VC industrija “spalila” milijarde dolara. Taman izazov koji je meni trebao 2019. godine, da pokušamo pomaknuti planinu i napraviti globalnu društvenu mrežu ravno iz Hrvatske. 

Društvene mreže i engagement korisnika koje one postižu oduvijek su me fascinirali.

U Superologyju, firmi koju sam osnovao 2012. i koju je 2017. akvizirala Superbet Grupa, razvili smo funkcionalnost dijeljenja kladioničkih listića putem WhatsAppa, Vibera i Messengera i ta je funkcionalnost eksplodirala.

Zatim smo unutar Superbet aplikacije razvili specijaliziranu društvenu mrežu koja je također doživjela visok adoption i user engagement. Uz to i globalni trendovi ukazuju na to da su horizontalne društvene mreže poput Facebooka doživjele svoj vrhunac te da dolazi vrijeme vertikalnih, specijaliziranih društvenih mreža koje će pojedincu omogućiti duboko iskustvo vezano za temu koja ga zanima. Istraživanja pokazuju da su vertical communities i friend discovery aplikacije najbrže rastuće u kategoriji Social na mobilnim platformama. 

S druge strane imamo sport.

Samo 2% Britanaca spremno je promijeniti klub za koji navijaju, u usporedbi s 5% ljudi koji mijenjaju religiju tijekom života. Sport budi emocije, stotine milijuna ili čak milijarde ljudi širom svijeta identificiraju se s nekim klubom ili igračem i zbog toga sportski fanovi predstavljaju vjerojatno najveću zajednicu na svijetu.

Uzeli smo si za zadatak da napravimo platformu koja taj osjećaj pripadnosti omogućava u digitalnom svijetu.

Uspjeli smo dosegnuti brojku od oko milijun registriranih korisnika…

…uz dobro dugoročno zadržavanje korisnika (retention) te proizvod/platformu koja radi fluentno i koju su korisnici uspoređivali s proizvodima poput Twittera.

Onboardali smo na platformu stotine mikroinfluencera koji su uspješno dovodili korisnike na Sportening s TikToka, Instagrama i drugih horizontalnih društvenih mreža, no s obzirom na to da nismo uspjeli prikupiti kapital potreban da se ovako zahtjevan proizvod iziterira i skalira na desetke milijuna korisnika morali smo “povući ručnu” i pivotirati na poslovni model koji će nam omogućiti da nastavimo s razvojem.

U prosincu smo povukli aplikaciju s tržišta, reducirali troškove i pivotirali u smjeru B2B/white labelinga.

White labeling je model koji smo primjenjivali u Score Alarmu, današnjem Superologyju, prije nego što nas je akvizirala Superbet Grupa, a gdje svoju tehnologiju u potpunosti brendiramo za klijenta koji ju dalje nudi svojim korisnicima i kroz nju ostvaruje prihode. Na taj način smo omogućili daljnji razvoj proizvoda i stjecanje know howa pa me krajem godine slobodno opet pitajte gdje smo! 🙂

Do kraja drugog kvartala planiramo lansirati proizvod u Belgiji, Poljskoj i Rumunjskoj, a onda ćemo vidjeti i u kojem smjeru će ići daljnje skaliranje.

U ovom procesu smo smanjili tim s 45 na 17 ljudi.

S obzirom na to da su sada marketing, content i branding prebačeni na klijentsku stranu, Sportening kao firmu čini naš jako dobro uigran product engineering tim zbog kojeg vjerujem da ćemo napraviti dobar posao i koji mi daje snagu da guram cijelu priču dalje.

Dobar dio ljudi koji više ne rade na Sporteningu preuzeli su uloge u nekima od firmi unutar Superbet Grupe, praktički mijenjajući sobu u uredu, dok su drugi karijeru nastavili u drugim tvrtkama.

Što smo napravili dobro, a što ne?

Još uvijek je nezahvalno analizirati što smo napravili dobro, a što smo trebali drugačije s obzirom na to da smo u konstantnom razvoju i iteracijama samog proizvoda i poslovnog modela.

Fokusirali smo se na sportske timove i usko, specijalizirano iskustvo međusobnog druženja njihovih fanova, što nam je na mahove pokazivalo spektakularne brojke u engagementu, (zbog čega smo možda i predugo ustrajali na tome), ali agresivan organski rast koji je iz takve odluke trebao proizaći u potpunosti je izostao. Neke nove stvari poput gamifikacije koje trenutno radimo pokazuju se puno boljima.

Također, krenuli smo s nogometom, što je bio krivi izbor za društvenu mrežu koju smo planirali graditi na američkom tržištu i kapitalom iz Silicijske doline. Tamo preferiraju američke sportove i one koje privlače američku publiku jer ih je jednostavnije skalirati (jedinstvene trgovine aplikacijama, jezik, veličina tržišta i kupovna moć).

No puno smo toga dobroga razvili, neke stvari su jako dobro performale i očekujem da u ovoj godini dođemo do konačnog product-market fita.

Selidba u San Francisco

S obzirom na prijašnja iskustva i brdo potrošenog novca na različite društvene mreže, u svijetu postoji svega nekoliko VC fondova koji aktivno ulažu u društvene mreže i preuzimaju rizik koji to nosi sa sobom. Većina njih je u Silicon Valleyu, a tamo je i najveća koncentracija relevantnog znanja. Zbog toga sam se u zimu 2021. sa suprugom preselio u San Francisco, unajmili smo stan na godinu dana i namjeravali tamo ostati koliko je potrebno.

U prilagodbi i pripremi mi je jako puno pomogao Dominik Pašalić, Hrvat s diplomom Stanforda i bogatom karijerom u investicijskoj i tech industriji. Jedan od naših prvih američkih investitora postao je i Ralph Ho, alumni PayPala i nekadašnji COO u Clarium Capitalu i Sequoia Global Equities. S tim ljudima i više od 200 drugih kontakata koje sam ostvario sam stekao nevjerojatna iskustva i platformu za Sportening, ali i sve buduće projekte koje budemo razvijali.

Iskustva s VC svijetom: Kripto, hype i FOMO

Što se tiče samih VC-jeva, izuzetno ugodno iskustvo sam imao s Andreessen Horowitzem (a16z) gdje sam razgovarao s Jeffom Jordanom i Jackom Soslowom, koji naposljetku nisu investirali u Sportening, ali su dali vrlo precizne smjernice kako do toga može doći.

Dobra iskustva sam imao i s drugim fondovima poput Next Play Capitala kojeg vode bivši NFL-ovci, ali bilo je i situacija gdje zaista nije bilo kvalitetne diskusije.

VC industrija je vođena hypeom i osjećajem FOMO-a (investitori se boje da će im promaknuti neki startup u trenutno vrućoj niši) i površnost koja iz toga proizlazi na mahove može biti frustrirajuća, iako to nije nešto što bih istaknuo kao nepremostivu prepreku. Tada je bio kripto hype, u vrijeme kad smo mi tražili kapital na tržištu je vladala manija za ulaganjem u kripto projekte.

Pričao sam s jako puno ljudi, sigurno preko 200, a dogovore sam uglavnom uspijevao postići s anđeoskim investitorima koji imaju iskustvo rada u startupima koji su postali velike kompanije. Neke anđeoske investitore sam čak i ostavljao na čekanju dok ne vidimo kako će se odigrati situacija s VC fondovima. Anđelima se najviše svidjela naša posvećenost proizvodu i metrikama te izvedba i relevantno iskustvo koje smo skupili u posljednjih 10 godina, a koje je jako jednostavno doživjeti kroz proizvode koje smo razvili.

S VC-jevima pak nismo uspjeli zasigurno iz više razloga, a ja bih rekao da su dva ključna:

  1. manjak organskog rasta te općenito nedovoljno uvjerljive brojke s obzirom na njihovu povijest s društvenim mrežama, a potom i
  2. manjak američkih sportova i korisnika

Nema univerzalnog odgovora na pitanje kako dobiti investiciju u Silicijskoj dolini.

Ako ste startup koji želi podignuti kapital od američkih fondova, a nemate nekakav ludi eksponencijalan rast (dakle većina startupa), potrebno je uložiti ogroman trud u razvoj strategije za koju osnivači i njihovi savjetnici vjeruju da ima najveće šanse za uspjeh.
I, naravno, imati proizvod i brojke.

Da biste uopće došli do VC-jeva potrebno je imati neki uspjeh iza sebe i mrežu kontakata koji će vam pomoći da dođete u kontakt s njima ili ići kroz neki od priznatih akceleratora poput Y Combinatora. Pretakanje svoje vizije tvrtke i vlastitih misli u pitch deck i pričanje priče koja će kod njih izazvati FOMO su discipline koje treba savladati.

U Americi ima neusporedivo više dobrih ideja i startupa nego kod nas, koji žive biznis od rođenja i odlični su storytelleri, a otpočetka razvijaju za najbogatije tržište svijeta. Tamošnjim VC-jevima su najbolje priče svijeta na raspolaganju. Tako da, tko želi pokušati: You better get ready!

Amerika je gladna za novim Bezosima kao Hrvati za nogometnim zvijezdama

Opće je poznato da je biznis u Americi nacionalni sport i sve je podređeno tome.

McDonald’s, Microsoft, Amazon, Google, Facebook… Amerikanci su izuzetno ponosni na to i gladni su za novim Bezosima kao Hrvati za novim nogometnim zvijezdama i to se osjeća na svakom koraku. Mnogi Amerikanci koje sam upoznao, a koji nisu bogati, izražavaju zabrinutost oko intervencije države u nekim stvarima koje mi smatramo temeljnim društvenim uređenjem, jer misle da će to ugroziti ono što Amerika jest – kapitalistička demokracija, hub “luđaka” iz cijelog svijeta koji sanjaju najluđe pothvate i za to imaju podršku okoline.

Ako gledamo strogo biznis i startupe, najveća razlika u odnosu na Europu je cijeli taj ekosustav koji se tamo razvijao desetljećima, a koji sa sobom nosi pristup znanju/iskustvu i kapitalu.

Puno je toga napisano i dostupno na internetu, gotovo uvijek u određenoj dozi za PR i marketinške svrhe. No takvo znanje znatno se razlikuje od iskustva iz prve ruke kada dobiješ priliku živjeti američko poduzetništvo. Preporučio bih mladim poduzetnicima barem godinu dana života u Americi u što ranijoj životnoj dobi.

Ne osjećam se kao da mi je “propao” startup, ali…

…vjerujem da sam mogao razviti bolju strategiju s kojom bismo prošli tu prepreku VC fondova Silicijske doline te da sam stekao iskustvo koje će mi pomoći u sljedećem takvom pokušaju.

Osnivač startupa sam više od 10 godina i vjerujem da, vremenski gledano, nisam na niti 50% ukupnog putovanja. Ono što sam u prvih 10 godina naučio jest da jedino što mi kontroliramo je strategija koja proizlazi iz našeg znanja i iskustva te egzekucija.

Kvalitetom te dvije stvari možemo utjecati da u ukupnom broju uspjeha i neuspjeha stvari odu u korist uspjeha. Neuspjehe svakako ne možemo izbjeći, a ako to pod svaku cijenu pokušavamo to će postati limitirajući faktor u našem osobnom i poslovnom razvoju.

Neuspjeh je sastavni dio posla i života

Važno je u kojem kontekstu pričamo o neuspjesima. Za osnivače i firme je važno što se u neuspjehu naučilo i kako to iskoristiti u sljedećem koraku. U Americi sam također vidio da ljude privlače nove ideje proizašle iz prijašnjeg neuspjeha i tako posložena priča često će biti atraktivnija od one u kojoj nema neuspjeha u pozadini.

Korisno je i analiziranje firmi koje su uspjele u nekoj domeni u odnosu na one koje nisu uspjele i takvi primjeri se često analiziraju na prestižnim sveučilištima. Na taj način neuspjeh postaje sastavni dio posla i života i ljudi se osjećaju sigurnije u novim pokušajima i preuzimanju novih rizika, a u takvom okruženju nastaju lijepe stvari.

pročitaj cijeli članak

kolumna (12)Startupi (15)Tvrtke i poslovanje (43)