Kako se Hrvatska nosi s problemom nesaniranih kamenoloma u koje se baca otpad

faktograf - prije 3 mjeseca - link

Diljem Hrvatske, naročito u priobalnim regijama, u blizini turističkih mjesta, nalazi se mnoštvo divljih deponija na kojima se godinama nepropisno odlaže građevinski i rudarski materijal. Na ista mjesta pojedinci kasnije često bacaju i druge vrste otpada.

Kompleksan je to problem budući da je počinitelje, koji otpad u prirodi zbrinjavaju onda kada nitko ne gleda, teško uloviti pa samim time i izreći im kaznu za nepropisno odlaganje.

Činjenica da takve lokacije nerijetko postaju odlagališta i za npr. miješani komunalni ili glomazni otpad njihovu sanaciju čini još težom.

U to smo se uvjerili i sami kada smo, vozeći se zaleđem Zadarske županije, naišli na više lokacija na kojima se odložio neiskorišteni kamen iz obližnjih kamenoloma (od kojih je dio neaktivan i nesaniran), kao i građevinski materijal nastao prilikom iskopa.

Iako su za većinu takvih lokacija odgovorni pojedinci, građevinske tvrtke te one tvrtke koje posjeduju koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina – manji dio tih deponija može se pripisati i samoj državi.

Sanacija deponija u Dalmaciji

Na primjer, prilikom gradnje autoceste A1 Zagreb-Split-Dubrovnik (dionica južni portal tunela Sveti Rok – čvor Ploče, autoceste Ploče – granica s BiH te spojne ceste čvor Ploče – luka Ploče), Hrvatske autoceste (HAC) zbrinule su višak iskopa na terenima Hrvatskih šuma.

Takvih je lokacija čak 62. Država je tek sad krenula u njihovu sanaciju.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Kako su nam odgovorili iz HAC-a, sporazum s Hrvatskim šumama predviđa da će HAC izraditi projekte tehničke sanacije i provesti tehničku sanaciju deponija, a da će Hrvatske šume izraditi elaborate biološke sanacije i provesti radove biološke sanacije za deponije svake pojedine šumarije. Biološku sanaciju će HAC platiti Hrvatskim šumama.

“U skladu s okvirnim sporazumom za svaku šumariju na području koje se nalaze deponije potpisan je zaseban ugovor za sanaciju deponija i to za šumarije: Obrovac, Zadar, Benkovac, Šibenik, Split, Vrgorac i Metković, a kojima se definiraju lokacije, površine i način sanacije svake deponije. Ovim ugovorima je predviđeno da se prema potrebi, koja se utvrđuje zajednički od strane HAC-a i HŠ-a, na pojedinoj deponiji može provoditi tehnička pa biološka sanacija ili samo biološka sanacija, te je definirana potreba sanacije 57 deponija iskopnog materijala”, odgovorili su nam iz HAC-a.

Tehničkim sanacijama se s navedenih terena uklanja i komunalni otpad koji se godinama odlagao na deponijama. Dodaju kako je za 17 lokacija koje se nalaze unutar ekološke mreže dobiveno rješenje da ne treba izrađivati procjene utjecaja na okoliš (PUO) za navedene zahvate sanacije te se krenulo s radovima.

Tako se u zaleđu Zadra već izvode biološke i tehničke sanacije na deset deponija.

Neaktivni kamenolomi kao deponije

Područje je to na kojem se nalazi samo dio od 138 neaktivnih eksploatacijskih polja na koje je upisana RH kao ovlaštenik. Karta objavljena u Izvješću o gospodarenjem otpadom iz rudarske industrije za 2021. i 2022. godinu oslikava kako su takve lokacije rasprostranjene po teritoriju cijele države.

Nesanirani kamenolomi, kažu nam u Općini Novigrad u zadarskom zaleđu, lokacije su gdje se često odlaže i druga vrsta otpada.

Načelnik Joso Klapan priča kako se na području naselja Pridraga, u predjelu Kukalj, već stoljeće eksploatira pločasti kamen, poznatiji pod nazivom “benkovački”, no da su u zadnjih 28 godina manje-više svi kamenolomi napušteni.

“Na području Pridrage postoje tri legalna koncesijska polja za vađenje kamena koje je dodijelilo Ministarstvo gospodarstva i koncesionari su ljudi koji nisu iz Pridrage. Upoznati smo da se na više lokacija uz napuštene kamenolome odlaže građevinski otpad. Do sada smo uspjeli sanirati četiri divlje deponije zahvaljujući pomoći Fonda za zaštitu okoliša. Trenutno aktivne divlje deponije planiramo sanirati, ali su financijski uvjeti sufinanciranja Fonda za nas nepovoljni”, kaže Klapan.

Upitali smo ga, budući da smo uočili više lokacija na kojima se nalazi gomila otpada koja sigurno nije nastala preko noći, je li općina ikad prijavila neke od počinitelja.

“Divlje deponije nismo prijavljivali Državnom inspektoratu niti smo ikog prijavili jer nikoga nismo ni uhvatili. Radi se o odlaganju po mraku. Rješenje vidimo u otvaranju reciklažnih dvorišta za građevinski materijal”, kaže Klapan.

Odlaganje građevnog otpada u okoliš povezano je s nepostojanjem infrastrukture za obradu. Navodi se to i u izvješću resornog ministarstva o gospodarenju građevnim otpadom za 2022. godinu. Dio građevnog otpada koji se ne zabilježi u sustavu uglavnom završi na divljim odlagalištima.

Raspitali smo se i kod bračkih općina imaju li slične probleme; područje je to na kojem se kamen “vadi” još od antičkih vremena.

“U svezi s problematikom sanacije eksploatacijskih polja moramo istaći i naš žalostan problem koji je vezan za nekulturu jednog nemalog broja građana i poslovnih subjekata, a to je odlaganje otpada različite vrste u dio zahvata eksploatacijskog polja ‘Plate-Splitska’ koje se primarno događalo u periodu kad isto nije bilo aktivno”. Priča nam to Ivica Vranjičić, voditelj Odsjeka za prostorno uređenje i zaštitu okoliša u Gradu Supetru, gdje se upravo provodi zbrinjavanje navedenog otpada uz sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Na području tog grada nalaze se dva eksploatacijska polja na kojima su bili izvođeni manji zahvati eksploatacije, bez naknadne sanacije. Kako kaže Vranjičić, generalni problem je to što općine nemaju uvid u rudarske projekte i izvješća o tekućim radovima eksploatacija iz kojih bi se moglo vidjeti koji su radovi sanacije utvrđeni rudarskim elaboratom te tko bi ih trebao napraviti.

“Ovo su primarno pitanja koja su vezana za nadležno ministarstvo i njegove ustrojstvene jedinice”, kaže.

Slično nam govore i u Općini Pučišća gdje se, uz deset eksploatacijskih polja arhitektonsko-građevnog kamena ukupne površine 250,4 ha, nalazi i jedno neaktivno.

“Na tom polju eksploatacija je vršena na relativno maloj površini od približno 3.500 m2  i do sada je ta površina već prirodnim putem zarasla u vegetaciju tako da je gotovo neprepoznatljiva u prostoru. Bez obzira na to, Općina će razmotriti mogućnost donošenja odluke o sanaciji”, govori načelnik Marino Kaštelan.

Kako nam kaže, druge sanacije do sada nisu provođene niti postoje neki posebni planovi vezano za to osim obveza samih nositelja koncesija. Mjere sanacije i biološke rekultivacije, naime, određuju se u postupcima procjene utjecaja na okoliš u roku od godine dana nakon završetka eksploatacije, sve prema projektu krajobraznog uređenja koji je dio odobrenja za eksploataciju. Također, određuju se i mjere postupne sanacije za vrijeme eksploatacije.

“Problem je što su rokovi završetka eksploatacije sukladno rudarskim projektima uglavnom oko 40 godina pa je pitanje hoće li koncesionar u tom trenutku uopće postojati kao pravna osoba i hoće li biti u stanju izvršiti obvezu sanacije”, kaže Kaštelan.

S druge strane, napominje, nadzor nad provedbom sanacije za vrijeme eksploatacije nije osobito učinkovit te mu se ne pridaje dovoljna pažnja.

“Stoga smo mišljenja da je pitanje sanacije potrebno rješavati trajno, za čitavo vrijeme eksploatacije, kao stalnu obvezu koncesionara koja će se redovito i učinkovito nadzirati”, kaže.

Ivan Marijančević, načelnik Općine Selce na Braču kaže da se ne sjeća da su otoku prije ikada rađene sanacije kamenoloma.

“Problem je taj što je jedan dio kamenoloma samo na papiru aktivan, odnosno, koncesionari plaćaju minimalnu naknadu kao da kamenolom radi tako da ga ne moraju sanirati. Na području općine su tri aktivna kamenoloma. Puno veći problem imamo sa deponijama građevinskih iskopa. Jedan prostor smo morali fizički ograditi kako bi se prestao dovoziti materijal. Nažalost, često je riječ o materijalu koji bi se mogao ponovno iskoristiti, npr. kamen bi se mogao usitniti i koristiti za sanaciju poljskih puteva ili drugu sličnu namjenu”, kaže.

Nezabilježeni otpad

Otpad iz rudarske industrije može obuhvaćati različite materijale – od opasnog otpada do inertne otkopane stijenske mase koja se može ponovo koristiti u postupcima sanacije pri zatvaranju kamenoloma, ili za recikliranje, ili nasipavanje.

Koliko je takvog otpada u Hrvatskoj, teško je procijeniti, budući da višak otkopanog materijala koji nastane pri eksploataciji mineralnih sirovina najčešće ostaje unutar kamenoloma te se ne prijavljuje kao otpad.

Prijavljena količina rudarskog otpada u 2020. godini iznosila je 6 448 tona, a obrađenog 6 925. Međutim, u izvješću Ministarstva gospodarstva eksplicitno se navodi kako se te brojke “ne mogu smatrati stvarnim podatkom”. Procijenjena količina doista nastalog otpada je 685 000 tona.

Kako rudarski gospodarski subjekti uglavnom nisu izradili planove gospodarenja otpadom niti prijavljuju otpad iz rudarske industrije, nije moguće ocijeniti u kojoj mjeri tvrtke provode mjere sprečavanja nastanka otpada, navodi Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.

Ako otpad iz rudarske industrije na lokaciji stoji duže od određenog perioda, prostor na kojem je uskladišten navedeni otpad smatra se postrojenjem za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije. U tom slučaju, operater za navedeno postrojenje treba ishoditi i dozvolu za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije.

“Do kraja 2021. godine ishođene su suglasnosti na svega sedam planova gospodarenja otpadom iz rudarske industrije. Nije bilo izdanih dozvola za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije, nije bilo izrađenih vanjskih planova niti je bilo obavijesti o neželjenim događajima”, navodi se u izvješću u kojem se naglašava da koncesionari samo sporadično prijavljuju nastale količine otpada.

Iako pri istraživanju i eksploataciji mineralnih sirovina na ovom području ne nastaje otpad koji bi uzrokovao značajnu štetu po okoliš ili ljudsko zdravlje, činjenica je da nesanirani kamenolomi ipak mogu imati određene negativne utjecaje.

Na to je, prilikom saborske rasprave o izmjenama Zakona o rudarstvu u veljači ove godine, upozorio i HDZ-ov zastupnik Dražen Srpak, gradonačelnik Murskog Središća, nekadašnjeg rudarskog grada koji se sada, zbog nikad saniranih rudnika, suočava s nizom problema.

Prema riječima Srpaka, u tom su se gradu zadnjih godina počele otvarati rupe u koje je jednom prilikom upao i kombajn.

Utjecaj na okoliš

Kako nam objašnjava Anamarija Grbeš, profesorica sa Zavoda za rudarstvo i geotehniku Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, utjecaj napuštenih rudnika i kamenoloma na vrijednosti okoliša ovisit će ponajprije o geokemiji ležišta i načinu eksploatacije.

S obzirom na vrste sirovina koje se kod nas sada eksploatiraju, geokemija ležišta, kaže, nije problematična; bila bi u slučaju sulfidnih ruda i nekih teških metala poput olova.

U Hrvatskoj su najveći utjecaji mogućnost pojave geohazarda poput klizanja stijenske mase ili rušenja blokova te zauzeće i transformacija zemljišta, što pak uključuje i ometanje staništa.

“Nakon prestanka eksploatacije, bez ljudske intervencije, povratak u prirodno ili doprirodno stanje takvih staništa je težak, a samoobnova kroz sukcesiju vrsta je dugotrajna. Prije obnove vegetacijskog pokrova nužno je spriječiti geohazarde odnosno provesti tehničku sanaciju, a zatim postaviti slojeve plodnog tla, možda uspostaviti i samoodrživo vodno tijelo (u idealnom slučaju) te obaviti biološku rekultivaciju.”

Tu je, kaže, i vizualni utjecaj; velika površina kamenoloma kao vidljivi ožiljak u odnosu na okolnu prirodu koja negativno utječe na estetsku privlačnost krajolika.

Potvrđuje to i satelitska snimka šireg benkovačkog područja koje je također, kao otok Brač, poznato po eksploataciji kamena.

“To je posebno važno u područjima gdje je turizam najvažniji izvor prihoda. Na primjer, na grčkom otoku Thasosu, kamenolomi čine 1 posto površine, a imaju vizualni utjecaj na 13,5 posto površine otoka (podatak za 2000. godinu), uključujući otočnu prijestolnicu i plaže”, kaže Grbeš.

S obzirom na to da se rudarski zahvati događaju u prirodi, njen je stav da, kad se prestane sa zahvatom, iza rudara (a uz pomoć ekologa i šumara), treba ostati dobro stanište koje će poticati obnovu bioraznolikosti.

“Ili eventualno stanište koje vrste mogu dijeliti s ljudima, poput nekih poljoprivrednih zemljišta. Naravno, buduće korištenje prostora se treba definirati prostornim planom prije svega. Taj bi dokument trebao uzeti u obzir sve vertikalne i horizontalne interese, kao i njihovu sukcesiju u vremenu, odnosno ono što gradimo i ostavljamo za budućnost”, kaže Grbeš.

Najavljena sanacija

Problem s divljim deponijama na djelu nesaniranih kamenoloma trebao bi se riješiti njihovom sanacijom koja je najavljena izmjenama Zakona o rudarstvu, izglasanima u Saboru sredinom ljeta.

Za troškove sanacije kamenoloma koji su neaktivni još od početka 90-ih trebalo bi se pobrinuti Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, a o samom modelu sanacije trebale bi odlučivati jedinice lokalne samouprave. Kako su iz Ministarstva odgovorili za Novi list, neaktivni kamenolomi dosad nisu sanirani jer ne postoji tvrtka koju bi se moglo teretiti da provede sanaciju. Kako je riječ o poljima na kojima je eksploatacija završila prije 90-ih, rudarski subjekti većinom nisu bili upisani u sudske registre ili su tijekom godina iz njih brisani, stoga nije postojala mogućnost da se putem Državnog inspektorata odredi provođenje mjera sanacije.

Nedugo nakon što su usvojene izmjene Zakona o rudarstvu, resorno je ministarstvo poslalo obavijesti jedinicama lokalne samouprave o potrebi postupanja u svezi neaktivnih eksploatacijskih polja.

Gradovi i općine mogu odlučiti na koji način će vršiti sanaciju – uz ili bez eksploatacije mineralnih sirovina. Sanacija uz eksploataciju moguća je na poljima gdje još postoji nešto sirovine čijom se prodajom može ostvariti ekonomska korist od sanacije, odnosno mogu se pokriti troškovi zahvata.

Ako se odluče za tu opciju, jedinice lokalne samouprave dužne su planirati ta neaktivna eksploatacijska polja mineralnih sirovina u svojim prostornim planovima.

Za donošenje odluke o sanaciji gradovi i općine imaju vremena do srpnja iduće godine.

Post Kako se Hrvatska nosi s problemom nesaniranih kamenoloma u koje se baca otpad je prvi puta viđen na Faktograf.hr.

pročitaj cijeli članak

gospodarenje otpadom (7)Izdvojeno (80)klima (18)Pod povećalom (35)