Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, Christian Schmidt, u noći proteklih općih izbora u BiH povukao je potez koji je uzbunio domaću i inozemnu javnost. Schmidt je tada presjekao mučni proces jalovih pregovora o izmjenama izbornog zakona koji se intenzivno vodio više od četiri godine, a s prekidima čak dva desetljeća. Izmjenama izbornog zakona Schmidt je, jednoglasna je to ocjena brojnih analitičara koji prate političke procese u BiH, zaštitio ustavnu poziciju najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH – Hrvata.

Bez izmjena izbornog zakona realizirao bi se plan velikobošnjačke politike koju predvode SDA i DF, a koji bi za rezultat imao potpuno izbacivanje Hrvata iz vlasti na razini Federacije BiH i države BiH. Schmidt, ali i vodeće zapadne diplomacije, procijenili su kako bi takav rasplet događaja u BiH praktički vodio u ustavnu krizu nesagledivih razmjera, a u konačnici i u nestanak države. Izbacivanje Hrvata iz vlasti Srbi bi shvatili kao signal da su oni sljedeći u planu i procesu centralizacije i unitarizacije BiH te bi otvoreno krenuli u proces separacije.

U vremenu krize globalnih razmjera na istoku Europe i otvorene ruske agresije na Ukrajinu, Zapad jednostavno nije sebi mogao dopustiti krizu u svom dvorištu i još jedan proxy sukob u kojem bitne konce vuku Rusija i Turska. Stoga je Schmidt dobio zeleno svjetlo za plan kojemu je cilj bio spriječiti novu ustavnu krizu i paralizu države. Zapad je, kao i prilikom potpisivanja sporazuma u Daytonu, želio nametnuti privremeno rješenje kako bi dobio na vremenu. Plan je bio, kao i u Daytonu, donijeti privremenu mjeru, a poslije, na miru, trajno rješenje. Međutim, problem je što svijet srlja iz krize u krizu i čim se kamere ugase i topovi utihnu, barem prividno, fokus se seli na novo žarište, a privremeno postaje trajno.

Privremena mjera

Što je Schmidt krivo učinio prilikom nametanja izmjena izbornog zakona u BiH? Kritičari njegovih rješenja reći će kako bi se vlast u Federaciji BiH već uspostavila da nije bilo njegovih nametanja, i to bez SDA i DF-a. Schmidt je povećao broj izaslanika u klubovima Doma naroda sa 17 na 23, ali je propisao i da predsjednika i potpredsjednike Federacije BiH može predložiti ona stranka koja u svakom klubu Doma naroda skupi minimalno 11 potpisa izaslanika. Ova odredba izuzetno je važna jer bez potpisa predsjednika i dvoje potpredsjednika Federacije nema ni imenovanja Vlade Federacije. Na prvi pogled, povećanjem broja izaslanika koji predlažu predsjednika ili potpredsjednika Federacije sa 6 na 11, Schmidt je zaista zaštitio poziciju Hrvata i otežao bošnjačke manipulacije izaslanicima u hrvatskom klubu. S druge strane, Schmidtove intervencije potpuno su zakomplicirale situaciju na bošnjačkoj političkoj sceni.

Naime, Schmidt nije predvidio mogućnost da jedna strana ima većinu u parlamentu Federacije, a druga u Domu naroda Federacije. Upravo se to dogodilo unutar bošnjačkog političkog spektra. SDA je raznim manipulacijama, često i otvorenom trgovinom, uspio preoteti većinu u bošnjačkom klubu Doma naroda Federacije BiH. Tako je jedino SDA mogao kandidirati kandidata za predsjednika/potpredsjednika Federacije. Kandidirali su nekadašnjeg generala Armije BiH Refika Lendu. S druge strane, HDZ je kandidirao Lidiju Bradaru ispred Kluba Hrvata. Kao kandidat srpskog kluba predložen je Igor Stojanović. SDA je, već nakon što je predložen Lendo, pokazao svoju namjeru opstruiranja formiranja vlasti na razini Federacije BiH.

Tri kandidata

Naime, troje kandidata, iz tri kluba naroda, između sebe je trebalo izabrati predsjednika i potpredsjednike Federacije. Međutim, Lendo je odbio sudjelovati na sastancima na kojima je trebalo biti formirano vodstvo Federacije. Stoga su Bradara i Stojanović između sebe izabrali vodstvo. Dogovorom je Lidija Bradara postala predsjednica Federacije, a Stojanović potpredsjednik. Tim dogovorom Lendo je također postao potpredsjednik Federacije BiH. No tim izborom nije do kraja formirana vlast u Federaciji. Prema sadašnjim odredbama Ustava, Vladu Federacije nije moguće imenovati bez supotpisa predsjednika i dvojice potpredsjednika Federacije. SDA pošto-poto želi sudjelovati u vlasti na razini Federacije pa otvoreno poručuje kako Lendo neće dati potpis za imenovanje Vlade sve dok ta stranka ne bude sastavni dio vlasti.

Sukobi unutar bošnjačkog političkog establišmenta ovih dana doživljavaju kulminaciju. Sebija Izetbegović, moćna supruga lidera SDA Bakira Izetbegovića, ostala je bez magistarske titule, a time i bez mjesta sveučilišnog profesora na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Sve donedavno ovakav razvoj situacije vezan uz sporni magisterij svemoćne Sebije Izetbegović bio je nezamisliv. Pad svemoćne obitelji Izetbegović, koja tri desetljeća vedri i oblači u BiH, usko je povezan s padom moćnog šefa Obavještajno-sigurnosne agencije BiH – Osmana Mehmedagića Osmice. Ovaj nekadašnji vozač Alije Izetbegovića, čije su diplome također predmet sudskih procesa u Sarajevu, optuživan je za izravno uplitanje u političke procese, praćenje i prisluškivanje nepodobnih političara te za osobnu zaštitu klana Izetbegović.

Ropotarnica povijesti

Analitičari se slažu kako je koalicija od osam bošnjačkih stranka, predvođenih SDP-om i NIP-om, obračunom sa Sebijom Izetbegović i Osmanom Mehmedagićem drastično oslabila SDA i usmjerila klan Izetbegović prema ropotarnici povijesti. Međutim, nevezano za unutarbošnjačke obračune, ostaje problem imenovanja Vlade Federacije BiH koja još radi u mandatu iz 2014. Jasno je kako bez nove intervencije Christina Schmidta neće biti imenovanja novog saziva Vlade. Alternativa je popuštanje SDA te ulazak i ove stranke, ali i DF-a, u vlast u Federaciji. Kada bi se situacija razvijala prema ovom scenariju, u Federaciji BiH ne bi bilo opozicije. Praktički bi sve stranke bile zastupljene u vlasti. Mnogo veći problem od nestanka bilo kakve relevantne opozicije je činjenica da bi SDA u vlasti opstruirao bilo kakav pokušaj reformi. Dakle, ostaje pričekati novu intervenciju OHR-a i Christiana Schmidta.

Već smo jednom pisali kako treba biti izuzetno oprezan s novom intervencijom visokog predstavnika. Koliko god su Hrvati priželjkivali prošlu intervenciju Christiana Schmidta, jer je ona bila jedini način da se zaustavi plan majorizacije Hrvata, u istoj mjeri treba biti oprezan s idućim rješenjima iz OHR-a. Treba imati na umu kako je Schmidt pretrpio ogromne kritike iz pojedinih zapadnih centara moći zbog rješenja koje je nametnuo u noći proteklih općih izbora. Optuživan je za pogodovanje daljnjim etničkim podjelama u zemlji. Stoga mnogi danas navijaju da iduća odluka ispravi “nedostatke” iz prve odluke. Treba, kako kažu, ojačati građanski koncept. Stoga mnogi zagovaratelji navedenog koncepta priželjkuju tzv. trajno uklanjanje mogućnosti blokade. Prevedeno, to bi značilo da Schmidt donese trajnu, a ne privremenu, odluku prema kojoj nisu potrebna sva tri potpisa predsjednika i dvojice potpredsjednika Federacije za imenovanje Vlade Federacije.

Vlastita izborna jedinica

Na ovaj način, u ovom izbornom ciklusu, riješila bi se blokada Lende i SDA, ali već u idućem izbornom ciklusu na red bi neminovno došli Hrvati. Dakle, rješenje prema kojem bi za imenovanje Vlade Federacije bila dovoljna dva potpisa, predsjednika i potpredsjednika Federacije, potpuno bi obezvrijedilo ulogu Doma naroda Federacije. Treba imati na umu kako je upravo Dom naroda jedina prava, institucionalna, zaštita Hrvata kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH. Ustavnu ulogu Doma naroda treba braniti sve dok se u BiH ne provede sveobuhvatna izmjena izbornog zakona i Ustava prema kojoj bi bošnjački utjecaj na predstavnike Hrvata u vlasti na razini Federacije i države bio potpuno isključen. Stoga bi već sada kod Schmidta trebalo inzistirati ne na privremenim intervencijama u izborni zakon, nego na sveobuhvatnoj reformi kojom bi Hrvati dobili vlastitu izbornu jedinicu.