IGOR LESICA Nagrada publike i nagrada za najbolju zavičajnu šansonu na ČAnsonfestu

novilist - prije 3 mjeseca - link

Na ovogodišnjem Festivalu čakavske šansone ČAnsonfestu nagradu publike i nagradu Radija Bakar za najbolju zavičajnu šansonu osvojila je pjesma »Sunce zahaja« u izvedbi Igora Lesica. Lesica je mnogo puta u raznim svojstvima nastupio na pozornici ČAnsonfesta, no ove je godine prvi put nastupio kao soloizvođač. Stihove pjesme »Sunce zahaja« osmislio je poznati bard čakavskog pjesništva Zvonko Turk, a nakon što ih je Lesica uglazbio, na nagovor Turka ih je i otpjevao. Da život piše romane, ali i pjesme, uvjerio se i Lesica nakon što je na pozornici ČAnsonfesta u svome Kastvu zaslužio dvije nagrade. Tim nam je povodom ispričao svoje dojmove i što mu je donijela pjesma »Sunce zahaja«.

Najslađa pobjeda

Na nedavno održanom ČAnsonfestu vaša pjesma »Sunce zahaja« osvojila je nagradu kastavske publike i nagradu za najbolju zavičajnu šansonu te tako bila jedina skladba večeri koja je zaslužila dvije nagrade. Što vam predstavljaju te nagrade?

– Naravno da mi je drago da su moj nastup i pjesma prošli zapaženo. Trud oko same pjesme i na neki način moje bavljenje glazbom netko je nagradio i to mi kao autoru, a ovaj put i kao izvođaču, laska i sretan sam zbog toga. Nagrada kastavske publike tim više, budući da sam tu doma, a koliko se to god činilo kao klišej, najteže i najslađe je pobijediti doma. Doma te svi znaju, a mi Primorci često, a možda i nepravedno, hvalimo tuđe, a ne vidimo se lipote ovog svita koje imamo doma. A iskreno, najviše mi je drago zbog svega ovoga zbog autora teksta nagrađene »Sunce zahaja« Zvonkota Turka koji je sve ovo i »zakuhao«. Isključivo zbog njega ova pjesma se je dogodila i ja sam se kao samostalni izvođač popeo na festivalsku binu.

Što za vas znači zavičaj?

– Zavičaj je mjesto koje osjećamo kao dio sebe, mjesto na kojemu smo odrasli i kojemu se cijeli život na neki način vraćamo. Sretni su ljudi koji su veći ili cijeli svoj život proveli u svom zavičaju, jer da nije tako, u svom bi srcu patili zbog toga. Barem ja. I što je čovjek stariji, sve ga više osjeća i voli, pa mu je sve lakše napisati i lijepu pjesmu na temu zavičaja. Kad si mlad, pišeš o ljubavi jer to ti je najjači osjećaj koji te pokreće i nosi, a kasnije dolaze na red neke druge teme… Pa tako i zavičaj. Nisu zaludo »Mom zavičaju«, »Del tebe« i mnoge druge pjesme na temu zavičaja ljudima najdraže i najpjevanije.

Solist u 55. godini

Pronalazite li sebe u pjesmi »Sunce zahaja« koja govori u gradu Kastvu?

– Naravno da pronalazim, pa ja sam cijeli život tu negdje u Kastvu i oko njega. Djetinjstvo, škola, mladost… Kastavske slike su neizbrisive, pa tako i slika zalaska sunca »ku vidimo z Kastva« kad se sunce i noć sastaju i rastaju »kot da njin se ne da, kot divojka i mladić« na svom rastanku u kastavsko predvečerje… Kako je to izvanredno, u samo dva, tri stiha, opisao autor teksta barba Zvonko.

Na Festivalu čakavske šansone ČAnsonfestu nastupili ste mnogo puta, no tek ste se na zadnjem izdanju predstavili kao samostalni izvođač. Stihove za »Sunce zahaja« napisao je poznati bard čakavskog pjesništva Zvonko Turak. Kako je došlo do te suradnje?

– Zvonkota u Kastvu i puno šire znaju mnogi. A i oni koji ga ne znaju, znaju za »Franeta Merikana«, »Staru polku«, »Prihajan doma« i mnoge njegove antologijske pjesme koje su nasreću uspješno uglazbljene i izvedene. Kad mi je dao tekst pjesme »Sunce zahaja«, za koji sam odmah znao da je izuzetan, moj jedini zadatak bio je da ga glazbom ne pokvarim. Uglazbljivanje tekstova nekad traje dan, dva, nekad tjedan i više, ali ovaj put je to trajalo vrlo kratko, možda pola sata…

I pjesma je bila gotova. Znao sam da je pjesma dobra, no sve ono poslije toga krenulo je nekako naopako. Pjesma se doduše svidjela i barba Zvonkotu i žiriju festivala, ali pravog izvođača za nju nije bilo, a meni nije bilo do toga da je izvodim sam. Pa smo se dogovorili u ČAnsonu da je ostavimo za neka bolja vremena.

Ali barba Zvonko ni otel ni čut’ za ta bolja vremena, on opravdano tvrdi da su najbolja vremena sad i nikad više, stoga sam bio primoran u svojoj 55. godini života biti solist na bini. Dakle, krenulo je naopako, a završilo više nego dobro. Jer najbolja su vremena sada i ovdje, a ne tamo negdje i kada dođu…

Posveta ljudima iz »onih vremena«

Kome ste posvetili izvedbu pjesme »Sunce zahaja«?

– Izvedbu pjesme posvetio sam upravo njemu, Zvonkotu Turku i svim ljudima koji su mi se nekad činili stari, a sada mi se takvima više ne čine. Svim ljudima iz »onih vremena« kada su poštenje i sloga nešto značili, pomaganje i suosjećanje bili u modi, a svi oni takav život zaista i živjeli. Pronalazim inspiraciju i nadu za ovaj svijet ugledavši se u te ljude. I na njihov nepopravljivi optimizam, snagu duha i životnu radost kojom zrače i u svojim odmaklim godinama. Njima koji ne priznaju da dolazi noć, jer žele da dan još potraje. Njima sam je posvetio.

Objava IGOR LESICA Nagrada publike i nagrada za najbolju zavičajnu šansonu na ČAnsonfestu pojavila se prvi puta na Novi list.

pročitaj cijeli članak

Glazba (151)Scena (52)