Tjedni pregled Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr

Sporni zakon: Samo su žene žrtve

Femicid, ubojstvo žene, postat će kazneno djelo. Ispada po tome da je dosad ubiti ženu bilo nekažnjivo, da su sudovi sudili poput suca Roya Beana s Divljeg zapada, koji je jednom ustvrdio kako u zakonu piše da je zabranjeno ubiti čovjeka, ali nigdje ne piše da je zabranjeno ubiti Kineza pa je oslobodio počinitelja. Ali znamo da nisu.

“Žene su žrtve, muškarci su genetski uvjetovani nasilnici”, poručuje aktivistička kamarila koja se naslikavala uz Plenkovića, koji taj zakon, doprinos bizarnom trendu uvođenja neravnopravnosti, očito donosi iz predizborno-taktičkih razloga. Pokušavam zamisliti biskupe kako se naslikavaju uz Plenkovića dok se donosi neki zakon kojim se pogoduje Crkvi, recimo o kršćanocidu, ubojstvu kršćanina zato što je “nevjernik”, kao u slučaju terorističkih napada koje čine islamski ekstremisti u ime Alaha. I histeričnu reakciju tih istih aktivistkinja. Plamen bi progutao Banske dvore.

Negdje uz to je vijest o ženi koja je ovih dana u Srbiji motornom pilom nasjekla bivšeg muža, kad se vratio iz Austrije i prigovorio na zapaljenom krevetu, hrpi smeća i boca alkohola i mjesecima starim ostacima hrane u kući, a potom ga zakopala u šumi. Prisjećajući se novinskih naslova, pada mi na pamet i izvjesna Nuša, 21-godišnjakinja iz Varaždina, koja je prije koju godinu iz ljubomore zaklala bivšeg dečka jer ju je ostavio, pa kasnije policiji pokušala prodati priču da ju je pokušao silovati, što se pokazalo kao čista izmišljotina. Ili Chiara iz Pule koja je ubila svog sinčića da bi mogla biti s ljubavnikom. Ili Nedeljka iz Vrbovca koja je uz pomoć ljubavnika, koji je živio s njima, zatukla muža sjekirom dok je spavao. Ili glumica Zrinka iz Zaprešića, koja je partnera ubila sabljom s tri promila u krvi. Ili…

Ma dobro, mogu nabrajati do sutra, nije bitno. Bitno je da je femicid sad kazneno djelo koje se kažnjava s najmanje 10 godina zatvora. Što će jako djelovati na nekoga tko je odlučio ubiti ženu pa sebe. Inače se, kaže mi jedna pravnica, na prvoj godini uči da zapriječena kazna nema nikakvog utjecaja na potencijalnog počinitelja – on odlučuje hoće li počiniti zločin na temelju toga pretpostavlja li da će biti otkriven, ako nije odlučio oduzeti život i sebi. To je li kazna 5 ili 25 godina zatvora počinitelju je savršeno svejedno. U SAD-u je kazna za ubojstvo prvog stupnja gotovo uvijek doživotna ili smrtna. Što nema apsolutno nikakvog utjecaja na broj ubojstava – on je u SAD-u među najvećima na svijetu. Kao što ni vrlo stroge kazne za dilanje nemaju nikakvog utjecaja na broj narkomana.

Pojam “femicid” primjenjivat će se, kažu, na slučajeve onih koji su ubili ženu “samo zato što je žena”. Koliko mi je poznato, nitko nije ubijao žene samo zato što su žene, osim serijskih ubojica tipa Teda Bundyja, Jacka Trbosjeka ili Metoda Trobeca. A i u tom su društvu postojale žene koje su ubijale muškarce samo zato što su muškarci (Alice Wuornos). Ljudi u pravilu ne ubijaju žene zato što su žene, nego zato što su njihove (sadašnje ili bivše) žene, kao što i žene ponekad ubijaju svoje muževe, ljubavnike, pa i djecu.

No, dobro, ni aktivistkinje nisu tako blesave da to ne bi znale. Aktivistkinje, prvosvećenice feminističkog reda woke religije, isto tako znaju da “osvješćivanje” problema obiteljskog nasilja ili bilo čega drugog ne služi ničemu osim samopromociji onoga tko nešto “osvješćuje”. No cilj priče nije zaštititi žene, cilj je drugi.

Pljuvanje po svemu. Tko su te fine dame?

Koji? Elon Musk je optužio zakladu Georgea Sorosa da želi uništiti zapadnu civilizaciju. Drago mi je da nisam jedini, jer sam prošlog tjedna na ovome mjestu napisao kako je cilj woke inačice komunizma, kao i one prethodne, upravo uništiti “nepravednu” zapadnu civilizaciju, a naročito kastrirati njezina arhitekta, europskog muškarca. “Žene koje se bore za žene”, kako im tepa naslov u novinama, to previše i ne skrivaju. Da su pametnije nego što jesu, znale bi da civilizacija koja će je vjerojatno zamijeniti neće biti tako blagonaklona prema njima, no to je zasebna tema. A najviše im tepaju oni koji su do jučer cipelarili Kolindu, etiketirali je kao Barbiku i glupu plavušu, i s Pernarnom skandirali “Jaca, guzica”.

One su danas kulturna elita. No na udaru su i žene koje ne žele da se one bore za njih, koje nisu dio “spasi me” ekipe, već bi možda radije da ih netko spasi od Jelene Veljače. Recimo, socijalne radnice. Jelena Veljača i Nataša Janjić prije dvije su godine, kad je u romskom naselju majka nasmrt pretukla svoju dvogodišnju curicu, za to okrivile – njih. Veljača je napisala: “Krv im j***m uhljebarsku”, na što je Janjić Medančić odgovorila: “Svi su ubojice. Svi odreda. Ignoranti smrdljivi”, a Veljača je onda nadodala: “A plaća curi, bolovanja i p**ke materine.”

Primitivke prepakirane u urbane progresivke. A još je najjače kad aktivistkinje govore o tome da je netko na sisi. Državnoj. Valjda su htjele reći “osim nas”. To je dovelo do masovne tužbe kojoj se pridružilo više od 200 socijalnih radnika, pedagoga i psihologa, pretežno žena, a za razliku od Veljače, Janjić se barem ispričala rekavši da se u rad centara za socijalnu skrb zapravo uopće ne razumije, ali je ljuta na njih jer imaju veliku odgovornost, a griješe.

U tome jest problem – aktivistkinje, za razliku od socijalnih radnica, nemaju apsolutno nikakvu odgovornost ni za što, a poberu sve lovorike. O zakonu se pita njih, a ne one koje su upućene u problem. Da, bilo je propusta u radu centara, ali te su dvije dame psovačkim ispadom, gdje je još samo falilo da glasno hračnu, samo potvrdile još jednu moju tezu, da je današnji radikalni feminizam manje-više kopija balkanskog mačizma, sa zamijenjenim spolnim ulogama. Uostalom, “svi su muškarci nasilnici i silovatelji, osim mog sina kojem ona kurva truje život” nije doli inverzija one krkanske: “Sve su žene kurve, osim moje majke. Ona je svetica.”

Mentalno tu nema neke razlike. Da je otac zatukao dvogodišnje dijete, kriv bi bio muški rod, da je to učinio kršćanin, kriva bi bila crkva, ali kad to učini majka Romkinja, nije kriva ona, ni žene generalno, ni lokalna romska zajednica koja uglavnom tolerira premlaćivanja djece, konja i pasa, već socijalne radnice. Koje ne lamentiraju i ne naslikavaju se nego pomažu, koje imaju očajan i opasan posao, koje moraju odlaziti na mjesta nezamislive patnje, gdje su žrtve najčešće djeca, i suočavati se s najgorim izrodima ljudske vrste, često uz velike rizike za svoj život i tjelesni integritet.

Njih premijer nikad neće pozvati. Dno dna je to što osobe poput Veljače koriste takve tragedije, i obiteljsko nasilje općenito, za vlastitu samopromociju. Dotična je u najboljem slučaju mediokritet u svojoj struci – glumi i pisanju scenarija, u najgorem potpuni diletant, a sad je zakonodavac, samoproglašena moralna veličina i instant stručnjakinja za sve bez ikakvih kompetencija u bilo čemu.

Nema logike: Po čemu je ona relevantna

No ja sam heteroseksualni bijeli muškarac “na poziciji moći” (ne znam kakve, ali eto), a kako je prilično jasno da će svatko tko ima išta protiv tog zakona biti proglašen ženomrscem i promicateljem nasilja nad ženama, bolje da ne komentiram.

Pa sam zato suprugu zamolio za komentar. Ona je, za razliku od Veljače koja je odustala od nekoliko fakulteta pa na kraju završila glumu, završila par fakulteta, magistrirala na uglednom zapadnoeuropskom sveučilištu, a glumu je upisala pa od nje odustala, nažalost. Danas bi možda bila aktivistkinja i lijepo zarađivala od glumatanja. Poput onog Jelenina nakon sastanka s Plenkovićem. Nisam gledao ni ono što je režirala ni u čemu je glumila, ali se nakon danas viđenog ne čudim što “Villa Maria” ima ocjenu četiri na IMDB-u, koliko i šesti nastavak “Sharknada”: afektiranje koje smo vidjeli na presici na razini je glumatanja Anne Nicole Smith. Vidio sam uvjerljivije predstave od svoje četverogodišnjakinje.

Prvo sam htio da mi razjasni zašto postoje žene koje ne podnose Jelenu Veljaču “koja se bori za njih”. Nezahvalnice. “Majke koje imaju sinove boje se da će zbog nekog blesavog ili nespretnog upucavanja završiti u zatvoru zbog spolnog uznemiravanja i biti doživotno obilježeni kao seksualni nasilnici. Optužba za seksualno uznemiravanje sada ne zastarijeva, što dovodi do mogućnosti manipulacije i osvetničke prakse. Kako stvarno dokazati da te je netko uznemiravao, a pogotovo da te je netko ‘uznemiravao’ prije XY godina?! To će se koristiti, između ostalog, za progon politički nepodobnih. Čak i oslobađajuća presuda donosi stigmu”, kaže mi.

Holjevac o HDZ-ovim kokošarima: ‘Plenković nije glup, problem s njim je druge prirode’

No dobro, mi imamo samo kćeri, ali ni to nije neka sreća, kaže, jer će se dečki jednostavno bojati prići im. Ako si joj napet, onda je to udvaranje, a ako nisi, onda je uznemiravanje i ideš u zatvor. Neki vid “uznemiravanja” jednostavno je dio rituala parenja kod primata.

“Zakon je donesen pod jakim pritiskom male, ali agresivne skupine osoba. Opasna je pomisao da bi se zakoni u RH inače na takav način mogli donositi. Zašto jedna Jelena Veljača sudjeluje u stvaranju zakona? Čak i da prihvatimo da je aktivizam udruge Spasi me dobar i potreban, i dalje ostaje pitanje – po čemu je ona relevantna figura za rasprave s premijerom osobno i ministrom pravosuđa osobno o promjenama zakona? Je li onda Goran Bare osoba koju treba konzultirati u vezi sa Zakonom o suzbijanju zloporabe droga, a Mladena Grdovića u vezi sa Zakonom o sigurnosti prometa? Ljude, i muškarce i žene, koji su protiv ovog zakona, odnosno u njemu nalaze manjkavosti, proglašavat će se nasilnicima ili onima koji podržavaju nasilje nad ženama. A loš je jer podrazumijeva da su žene ‘niža’, slabija, manje vrijedna bića koja se na znaju brinuti o sebi pa ih treba posebno štititi”, nastavlja. “Ovim zakonom je de facto svaki muškarac proglašen potencijalnim nasilnikom sve dok ne dokaže da to nije. To se pravda time što je broj muškaraca koji ubiju žene veći od broja žena koje ubiju muškarce. Kamo bismo stigli kad bi se drugdje primjenjivala ista logika?”

Je li to ustavno? Zlostavljanima se ne vjeruje

Dodajmo tomu još malo ženske perspektive. Pravnice iz Imotskog, za početak. “Stvarno misle progurati ideju kako se muškarci rađaju nasilni, a žene nenasilne. A to je čista glupost. Žene imaju tek drugačije metode. Perfidnije. I teže dokazive. “A da jednostavno kastrirate sve normalne muškarce”, komentira psihijatrica, obiteljska prijateljica, kazneno djelo spolnog uznemiravanja. Jer tu će se očito najprije na udaru naći ne pravi nasilnici – nego oni koje je netko “uzeo na zub”.

Neke žene primjećuju i da bi prisilna spolna radnja trebala biti još strože kažnjena, ali i da je uznemiravanje preširok pojam koji “žrtva” prelako može zloupotrijebiti. Druge se pak pitaju s kakvim su to očevima živjele te feministkinje kad toliko mrze muškarce. No bitno je mišljenje ono prof. dr. sc. Dubravke Hrabar. Nju zabrinjava to što iz brakorazvodnih parnica nestaje pojam “otuđenja djeteta”.

“Knjige i knjige su napisane, provedena su znanstvena istraživanja, o tome kako je moguće manipulirati djecom. Je li neki roditelj manipulativan, mogu prosuđivati samo specijalizirani stručnjaci, a ne udruge, mediji, javnost”, kaže. Ona je podsjetila na istraživanja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba koja pokazuju da je iznimno velik broj prijava za obiteljsko nasilje za vrijeme brakorazvodnog postupka – lažan, a cilj je otuđenje djeteta od drugog roditelja, u pravilu oca, kako bi se donijela sudska odluka da dijete živi s majkom.

Sjetite se koliki je zbog toga bio pritisak na Gordanu Buljan Flander, a malo je tko toliko učinio da zaštiti djecu, kako od nasilnih očeva tako i od manipulativnih i ludih majki! Logika feministkinja je da dijete uvijek mora pripasti majci po razvodu, što je suludo i suprotno načelu ravnopravnosti. To su one spomenute “perfidnije ženske metode”. Manipulacija je kao vid emocionalnog nasilja jednostavno svojstvena ženama, kao i fizičko nasilje muškarcima, pa se ovdje ide na apsolutnu amnestiju djela manipuliranja djetetom.

“Nažalost, Državno odvjetništvo ne poduzima ništa protiv lažnih prijavitelj/ica, iako je to kazneno djelo. Mogu zaključiti da je riječ o manipulaciji sustavom, to je sredstvo kojim se prema postojećim podacima najčešće koriste majke optužujući očeve djece da su pedofili, zanemarivatelji, zlostavljači vlastite djece”, kaže. Naravno, lažna prijava jest kazneno djelo, ali DORH u praksi nikad ne poduzima ništa, kaže.

Ona upozorava da smo izbacili i presumpciju nevinosti – na zahtjev ženskih udruga dovoljna je tvrdnja žene o postojanju nasilja, bez ikakvog dokazivanja, kako bi se djetetu posve uskratio kontakt s ocem. Matematika je, kaže, jasna: “Razvodim se od muža kojeg mrzim, prijavit ću ga da je pipkao dijete ili je mene tri puta ošamario – iako nije – pa ću dijete u konačnici dobiti ja. Na štetu onih žena koje su doista pretrpjele nasilje”, ističe Hrabar.

Holjevac rasturio Ellu Dvornik i mamu joj, zove ljude da ne čine ovo nikada: ‘Svaki put jedan mali psić ugine’

U konačnici, upravo će te žene biti i najveće žrtve ovako idiotski složenog zakona – frikuše i lažljivice pred kamerama će glumiti žrtve, a stvarno zlostavljanim ženama više nitko neće vjerovati. Badava su tu i upozorenja ustavnih stručnjaka poput Mate Palića da je različita kaznenopravna zaštita osoba na temelju različite spolne pripadnosti protuustavna i diskriminatorna. Da biste to zaključili, uostalom, i ne morate biti ustavni stručnjak.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr

Objava Holjevac o Veljači i aktivistkinjama: ‘Najviše im tepaju oni koji su do jučer cipelarili Kolindu’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak