Dan kada je Bitcoin ustupio mjesto Ethereumu. Što možemo naučiti iz jednog od najvećih softverskih pothvata?

netokracija - prije 3 mjeseca - link

“Toplo se obuci, izbjegavaj propuh, podmaži bicikl” … ne znam imate li isti dojam, ali medijski savjeti oko energetske krize zvuče kao dobrohotna bakica.

I bez da ulazimo u teorije zavjere kako “elita” želi odgovornost za klimatske promjene i uštede prebaciti na istrošeni narod, očito je urednički zahvalnije pustiti Milanovića da bulazni o klima uređajima nego objašnjavati lažne industrijske offset programe – ili pak kripto rudarenje koje “guta” struju kao cijela naša regija.

Ne kažem da su bakini savjeti nebitni, dapače, no naša branša ima daleko veće probleme od sortiranja after-party craft ambalaže.

U globalu, IT jede sve veću i veću energetsku pitu – datacentri, kriptorudari, serveri i uređaji će do 2030. koristiti i do petine zemaljske električne energije.

Kauč generali će biti u pravu kada graknu “ali IT i kripto sustavi stvaraju ogromnu vrijednost”. No to nije poanta. Kroz tekst ću opisati da kriptovalute uopće ne moraju zagađivati planet, kakvu god vrijednost stvarali.

I odmah disclaimer – kada se kaže da kriptovalute zagađuju planet, prvenstveno se misli na rudarenje tj. osiguravanje mreže dvaju najvećih sustava, Bitcoina i Ethereuma, koji čine otprilike 60% tržišta. Dobra je vijest da ostale blockchain mreže (Near, Polkadot, Cardano, Solana itd.) već sada koriste zeleni način rada tako da nam one neće biti tema teksta.

Još je bolja vijest što se Ethereum zajednica upravo odvojila od prljavog rudarenja, čime je postala zeleno i prihvatljivo javno dobro. Što to točno znači za kripto budućnost, ali i za cijeli IT opisat ću u drugom dijelu teksta.

No loša je vijest da Bitcoin ekipa konzistentno deklasira Ethereum napore i drvi po svom načinu zagađujućeg rada – još jednom dokazujući da su opijena kripto braća velika prijetnja za cijelu digitaliju, ali i energetsku sliku svijeta. 

Borbi ovih tabora i opijenosti tehnologijom kumovala je jedna developerska greška, što nam je i uvod za prvi poučak teksta da…

Developeri nisu bogovi

Znate onaj stari LinkedIn viral da su gabariti američkog space shuttlea uvjetovani širinom konjske stražnjice? Tako je nekako i s kriptovalutama gdje stariji algoritmi i razmišljanja uvjetuju kako danas operiramo s blockchain sustavima.

Naime, rudarenje Bitcoina nastalo je na temelju HashCash algoritma kojem je inicijalna namjena bila sprječavanje spama. Tadašnja cypherpunk zajednica, s Adamom Backom na čelu, razvila je sustav gdje biste za svako slanje emaila potrošili nešto računalne snage; i s time zapravo “potpisali” poruku. Ideja je bila da se spamerima koji lansiraju milijune poruka mjesečno neće isplatiti prtljati s toliko računalne snage – i tako nam je 1997. godine podaren eksperimentalni proof of work algoritam.

Satoshi je iskoristio taj algoritam od Backa i prenamijenio ga za osiguravanje Bitcoin sustava. Tadašnja kripto zajednica zamislila si je da će svaki korisnik prepustiti svoj procesor i grafičku karticu Bitcoin mreži kako bi svijet konačno imao paralelni, decentralizirani i neovisni financijski sustav. U tom je trenutku Satoshi napravio klasičnu developersku grešku – pretpostavku da će se algoritam iz jednog okoliša uspješno preseliti u drugi.

Za razliku od procesa potpisivanja emaila, Bitcoin mreža treba vaše računalo 24/7 i za to vam daje određeni prihod (mining fee). Samim time je osiguravanje Bitcoina postalo nemilosrdan biznis u kojem se proces rudarenja kompletno industrijalizirao, specijalizirao (ASIC) i na kraju preselio u datacentre koji troše enormne količine struje…

A kako to i inače ide u tech sektoru, zarada potiče konsolidaciju što je druga neželjena posljedica u kojoj samo 3 rudarske klike kontroliraju više od polovice Bitcoin mreže. Drugim riječima, Satoshijeva dobronamjerna vizija da će krajnji korisnici osiguravati Bitcoin mrežu s istim žarom kao svoj osobni email, pala je nažalost u vodu.

Da odmak od Satoshijeve vizije bude i veći, Bitcoin maksimalisti su oko svog algoritma stvorili kult, odbijajući mijenjati način rada; a uz to su i proklamirali da Bitcoin rudarenje zapravo koristi “neiskorištene dijelove struje”. 🙄

Čisto da budemo na istoj frekvenciji:

  • Kazahstan, Georgia, Kentucky i Teksas najčešće su rudarske lokacije, a tamo se najviše sagorijevaju ugljen, plin i nafta.
  • Čak i da popušite pseudo-argument u kojoj Bitcoin koristi isključivo struju od vjetra, vode ili sunca… to samo znači da se nekom drugom potrošaču ta ista energija uskraćuje.
  • Naime, ne postoje “neiskorišteni” dijelovi električne energije koje jedan potrošač može selektivno koristiti. Višak proizvedene el. energije se prodaje (redistribuira), a manjak kupuje u kontinuiranom procesu koji nije vidljiv krajnjim potrošačima.

Također, uzmite u obzir da rudarenje, ali i obnovljivi izvori energije, generiraju velike količine električnog otpada. Uz to vezani problem su i napuhane cijene komponenti što pak dovodi do disbalansa tržišta računalne opreme i averzije prema kripto industriji. Poznato je da su se određeni proizvođači video igara okrenuli protiv NFT, DAO i sličnih Web3 koncepata pošto su gameri ni krivi ni dužni morali plaćati grafičke kartice po višestrukoj premiji.

Inače, negativne posljedice IT sustava mogu se do neke mjere predvidjeti i umanjiti ako njegujete heterogeni tim dizajnera, analitičara, svih vrsta inženjera, ali i smislene regulative. Nešto čega je tech, a pogotovo kripto zajednica, uvelike lišena.

Radi se o tome da programerke i programeri nisu bogovi. Uglavnom su eksperti samo u svojoj uskoj niši, koriste prečice i kratkoročna postojeća rješenja (kao i svi ostali) čije dugoročne reperkusije na tržište ili korisnike nitko ne može predvidjeti. Najmanje oni sami. Upravo sam zato u prošlom članku pilio da kripto više nije igraonica – New York je praktički zabranio rudarenje, a središnja EU banka najavila zabranu kompletnog rudarskog algoritma do 2025. Takav pritisak regulative samo će se povećavati uslijed rasta cijene energenata, a čak je i Bijela kuća podignula obrve.

Ipak, od takvih najava se Ethereum zajednici ne tresu bermude, budući da su njeni članovi od samog starta znali da će se kad tad prebaciti na zeleni način rada. Točnije, Ethereum je pri startanju 2015. iskoristio prilagođeni Bitcoinov algoritam samo kao privremeno rješenje; a iskusni ovdje će se odmah prisjetiti drugog poučka da…

Ništa nije trajnije od privremenih rješenja

Listopad je 2021., konferencijska soba u Ateni okupila je probranu grupicu inženjera –  i to u drami koja slobodno može parirati spuštanju SpaceX-a na rikverc, ali i entuzijazmu kakvu web branša dugo nije vidjela. Ethereum tim, nakon godina i godina programiranja, konačno testira zelenu verziju sustava gdje bi čak i najmanja naznaka greške značila dodatna kasnonoćna programiranja, opetovani slom rokova i razočaranje zajednice.

Trzava koljena na tadašnjoj demonstraciji bila su samo refleksija stanja važnosti mreže koja se u 7 godina etablirala kao de facto web3 protokol:

  • Ethereum obrađuje 30 milijardi dolara ugovora i transakcija dnevno tj. 3x više od Bitcoin mreže;
  • 4000+ developera radi povrh Ethereum ekosustava;
  • Ethereumov “operativni sustav” (Ethereum Virtual Machine – EVM) trenutno se koristi za praktički većinu modernih blockchaina (Near, Avalanche, Tron, Phantom, Polygon, Binance itd. Čak su i Cardano i Polkadot razvili kompatibilne adaptere);
  • mreža Ethereuma i vezani ekosustavi trenutno procesuiraju 20x više naknada (fee) nego Bitcoin sustav.

Zanimljiva kvaka 22 je i temeljna inovacija kriptovaluta da tehnologija po prvi puta ima nativnu klasu imovine, omogućavajući direktno javno investiranje; ali i direktni pritisak fondova, banaka i “naroda” na kripto zajednicu. Nešto što inovatori žarulje, televizije ili tradicionalnih web aplikacija nikada nisu osjetili. Mnogi su zato uspoređivali prelazak na ekološki način rada kao mijenjanje motora na letećem avionu – pa zapravo i nije čudno što je Ethereum ekipa pjevala mantru jedinog dev boga Johna Carmacka s “It’ll be done, when it’s done.”

A mantranje nas pak vodi nazad u grčku sobu – nakon što su vidjeli da se testne transakcije glatko izvršavaju, Ethereum developeri mogli su si zapljeskati i privremeno odahnuti – zeleni način rada provjereno je radio, a migracija (koju možete pratiti uživo) konačno je bila zadana za sredinu rujna 2022.

Tech digresija! I novi testirani sustav ovisi između ostalog o rudarima (koji se u tom slučaju zovu validatori) – dovoljno je da imate pristojno računalo u kojem su položena 32 ETH. Taj položeni (staked) Ether zapravo je jamčevina da ćete biti pošten validator, a mreža će vam za taj trud osiguravati prinos od 3% do 5% godišnje. Cijeli algoritam se zato i zove “Proof Of Stake”.

Ethereumova migracija na PoS neće smanjiti troškove transakcija; nešto će se doduše ubrzati transakcije (cca 10%), izdavanje novog Ethera smanjit će se za 90%, no najveći je benefit što će potrošnja energije biti manja za 99,95%. PM-ovi iz kutka sobe viču “OK, no koji je trade-off?” tj. zašto Ethereum zajednica nije ranije krenula u zeleni način rada?

Tehnološki gledano, PoS algoritam daleko je naprednija (čitaj: kompleksnija) tokenomija s više vrsta sudionika na mreži pa je postojala realna opasnost da Ethereum nikada ne bi zaživio uslijed pretjerane i preuranjene složenosti.

Ista rabota vjerojatno je mučila i Bitcoin ekipu, no postoje i neki dublji društveno-ekonomski problemi kašnjenja koji kontinuirano tište sve zajednice otvorenog koda.

Plaže, ceste i open source projekti

“Jebite se. Neću više raditi besplatno, a pogotovo ne za Fortune 500 kompanije” objavio je kriptični Marak Squires na svom GitHub profilu gdje se diskutiralo oko održivosti open source projekata. Nešto kasnije, u siječnju 2022., svi su mogli vidjeti reperkusije tih najava – Marak je naime sabotirao svoje popularne open source module te automatski deklasirao otprilike 23 milijuna vezanih web aplikacija.

U pozadini, Marekova subverzija opetovano je otvorila pitanje vođenja i financiranja projekata otvorenog koda koji su, ruku na srce, krucijalni cjevovodi interneta:

  • Linux trenutno drži preko 96% web servera.
  • Android 85% mobilnih operativnih sustava.
  • WordPress 65% sustava za uređivanje sadržaja (CMS).
  • WooCommerce trećinu svih eCommerce aplikacija.

Zajednička poveznica svih ovih open source projekata (uključujući Bitcoin & Ethereum) nije samo ogromna tržišna snaga i uloga krucijalne infrastrukture; već i to što imaju živopisnu zajednicu inženjera, testera i dizajnera koji ulažu svoje slobodno vrijeme kako bi prosječna programerska guza udobnije završila sljedeći klijentski projekt ili product feature.

Četvrta zajednička stvar je što projektima otvorenog koda to sve nije dovoljno kako bi imali glatke gantograme, nesmetanu kolaboraciju i sve moguće “perkove” s kojima su programeri inače paženi & maženi. Prevedeno, projekti otvorenog koda zapravo su javna dobra od velikog značaja koja većinom ovise o entuzijazmu grupe kakvu ste mogli vidjeti u grčkoj Ethereum sobi.

Problem “entuzijazma” je što samo on nije dovoljan resurs za dugoročnu izgradnju web infrastrukture – ne možemo više očekivati da će selotejpirana rješenja vrtjeti milijarde dolara web, eCommerce ili web3 transakcija. Kašnjenje zelenog Ethereuma je samim time preslika stanja kompleksnih projekata otvorenog koda.

Potencijalna rješenja već su poznata svima – vlade, profitne i neprofitne organizacije morat će naći mehanizam kako da smislenije potpomažu i financiraju projekte otvorenog koda – pogotovo ako od istih očekuju pouzdanost i smisleni plan razvoja.

Matt Mullenweg je već drvio po toj, doduše diskutabilnoj, “Five for the future” filozofiji, a ni Ethereum ekipa nije spavala – kvadratno financiranje tehnologija je koja bi dodatno trebala iznivelirati donacije prema OS projektima.

Također je već poznato da su centralne figure zajednice (Linus Torvalds, Matt Mullenweg, Vitalik Buterin…) pozitivni likovi projekata otvorenog koda, no ne kao centralizirani diktatori već kao okupljajući faktor koji pomaže zajednici u zadržavanju fokusa i stava. Na primjer, odljev developera kod Ethereuma manji je nego kod ostalih kripto sustava. Isti tim dokazao je da može održati koheziju kroz četiri medvjeđa tržišta te isporučiti jedan od najvećih softverskih pothvata tisućljeća.

To nas pak vraća na naslov, ali dovodi i na kraj teksta.

Bitcoin zajednica izdržala je čak i respektabilnih osam medvjeda, ali uz jednu notu: Bitcoin projekti – za razliku od ostalih (Ethereum, WordPress, Android ili Linux) – prikazano ignoriraju društvo/tržište i slijepo održavaju nepromjenjivost tog “digitalnog zlata”.Na stranu opisana problematika zagađenja planeta, Bitcoin zajednicu muče i osnove ekonomije (u vidu smanjenja zarade rudarima) pa će biti interesantno pratiti daljnji otpor prema promjeni sustava.

Takvu kalcifikaciju trebali bi izbjegavati svi developeri na bilo kojem projektu jer tržište kontinuirano dokazuje da maksimalizmu nema mjesta u razvoju softvera.

I vjerojatno nije previše bitno kada i kako će Ethereum prerasti Bitcoin u tržišnoj kapitalizaciji s obzirom na to da nam ionako slijedi heterogeni kripto suživot. No ako programeri ne poimaju da “samo mijena stalna jest”, ne samo da će morati ustupiti prvo mjesto konkurentu, već će razvijati svoje projekte samo za prašnjave internet arhive.

U svakom slučaju, Bitcoin zajednica će sada imati teže dane u opravdavanju svojih stavova. Ostaje samo za vidjeti jesu li “medvjeđa tržišta” bila lakši zalogaj od političara i bakica koji, u svjetlu nadolazećih računa, više neće biti toliko dobrohotni.

pročitaj cijeli članak

Bitcoin (6)kolumna (13)kriptovalute (19)Kriptovalute i Blockchain (6)